-PIŠE:DR RADOMIR PRELEVIĆ

Na kraju pjesme o boju na Orljevu se kaže „Što učinje šaka mučenika/na razboju braneći slobodu!” Kuči su odvažno podnosili gubitke, ginuli su gotovo u svakom sukobu sa neprijateljima. Neprestano su preduzimali osvete svojih poginulih. To je bio cilj života svakog pojedinca, bratstva i plemena u cjelini.
Prvi junak u ovoj zbirci, Lale Drekalov, osvetio se napadačima na njegovog oca ženidbom. To je bio nedostajan postupak, ali se moralo tako raditi u tom vremenu. (...)
Kučki junaci vode razgovore o starim vremenima, ljudima i događajima da bi osvijetlili savremene generacije. Jedan sagovornik je hvalio stare junake, podvige i pobjede koji su bili uzor i podsticaj. Spominju vojvodu Radonju Petrovića koji je bio „Brđaniji glava”, Novo Popov ubio je pašu u logoru, Ljulja Jovanov nije htio da nosi turski barjak na Kuče, Ilija Kuč je bio veliki primjer trpljenja, „i nagnat ga ne mogaše Turci/ni da jekne, niti da lelekne”. Sagovornici kažu da stara junaštva ne bi mogli da ispričaju za nedjelju dana.
Drugi priređivač Dragomir Draško Vulević, napisao je:
„Priređujući i prelistavajući rukopis Stevana Dučića star 100 godina može se zaključiti da je Stevan pjesme doslovno prepisao sa „toplih usana naroda” bez ikakvih gramatičkih i pravopisnih intervencija, i tako sačuvao autentičnost i istinitost stihova. Naišao sam prilikom iščitavanja na mnoge nepoznate riječi u ovoj zbirci, pa smo ih ja i Jovan Čađenović na kraju ovog rukopisa pojasnili. Neke su stare 300 godina, izgovarale su se u Kučima i predstavljaju pravo leksičko blago plodotvorno za interesovanje filologa” (…)
U zbirci pjesama Stevana Dučića pod naslovom „Junačke pjesme brdskog plemena Kuča u Kr. Crnoj Gori” iz prohujalog vremena ostali su trajni tragovi za neke buduće generacije. Zato je i ova zbirka pjesama vrsta razgovora sa slikama, ljudima koji su obilježavali jedno vrijeme, živopis plemena Kuča. Ono što su zborili naši preci životima i bitkama u prošlim vremenima, kada se nije moglo od okupatora naći sklonište na ovoj balkanskoj vjetrometini, od nemaštine, muke i gorčine. Zato neka ova knjiga Stevana Dučića otvori prozor Kučkom narodu, koji nam je potreban da osmotrimo još jednom život i vrijednosti našeg trajanja. Neka ova knjiga traje kao svijetli čojstveni putokaz ka budućnosti”.
Druga Dučićeva zbirka epskih pjesama nosi naslov „Junačke narodne pjesme iz Crne Gore, Brda i Hercegovine” i on ju je zajedno s prethodnom predao Srpskoj kraljevskoj akademiji 1912. godine, gdje je evidentirana pod rednim brojem 238. U tom zapisu u djelovodniku Akademije, na kraju naslova zbirke stoji dodatak „Knjiga I”, što upućuje na zaključak da je Stevan Dučić imao na umu i „Knjigu II”, ali nije poznato, niti je on o tome ostavio kakav zapis da li je bio već sačinio tu drugu zbriku ovih junačkih narodnih pjesama, ili je samo imao namjeru da to učini. Kopiranje ove zbirke u Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti izvršio je Stevanov rođak prof. dr Ratko Mitrović i taj tekst je dat prof. dr Rajki Glušici, koja ga je priredila za štampu. Ova knjiga je objavljena 2017. godine u izdanju Fonda za razvoj Kuča „Marko Miljanov”, kao XIV knjiga biblioteke Baština. Predgovor, pogovor, rječnik manje poznatih riječi, sa napomenom napisala je priređivač knjige prof. dr Rajka Glušica. Iz njenog predgovora ovdje prenosimo nekoliko izvoda:
Zbirka „Junačke narodne pjesme iz Crne Gore, Brda i Hercegovine” sadrži 34 narodne pjesme sa 10.891 stihom, hronološki raspoređene u rasponu dva vijeka, od 1680. do 1860. godine. Od toga su 33 junačke epske pjesme i jedna tužbalica, kako je zapisivač nazvao „naricaljka”, u kojoj se žale poginuli junaci crmničkoga sela Karuča. Događaj iz naslova većine pjesama datiran je godinom dešavanja, a kada pjesnik-pjevač nije siguran koje godine se zbio događaj, ispod naslova stoji aproksimativno određenje godine iskazano konstrukcijom predloga oko i genitiva temporalne jedinice.
(Nastaviće se)