-PIŠE:DR RADOMIR PRELEVIĆ

U zbirci „Junačke narodne pjesme iz Crne Gore, Brda i Hercegovine” koja sadrži 34 narodne pjesme sa 10.891 stihom, hronološki raspoređene u rasponu dva vijeka, od 1680. do 1860. godine, junaci i hronotopi nijesu samo kučki već se u pjesmama opjevavaju događaji i epski junaci sa prostora čitave Crne Gore: Crmnice, Cuca, Nikšića, Golije, Rovaca, Pipera, Drobnjaka, Bara, Rudina, Grahova, ali i oni van njenih granica kao u pjesmama Pogibija age Bišćanina i istraga Mateljevića (…)
Po zapisima i bilješkama na kraju pjesama možemo zaključiti da je za Stevana Dučića bilo veoma važno da pjesme koje zapisuje budu što vjernije stvarnim događajima, tj. istoriji. Iz toga razloga nije ništa u njima mijenjano, nego ih je zapisivao onako kako ih je čuo ili našao, komentarišući ponekad varijante pjesama po tom kriterijumu vjerodostojnosti. Dučić je svakako bio svjestan i „poezije” u pjesmama koje je zapisivao. Danas kada se u narodnim junačkim pjesmama, kao i svakom drugom književnom tekstu, cijeni prije svega estetska dimenzija, možemo konstatovati da su pjesme ove zbirke znatnih umjetničkih kvaliteta, da u njima obično nadvladava poezija nad istorijom, naročito u pojedinima. Estetski kvalitet pjesama zavisi od darovitosti pjesnika-pjevača od koga su pjesme zapisane. Kako je Stevan Dučić zabilježio od koga je koju pjesmu prepisao, ljepotom i estetskim kvalitetima se izdvajaju neke pjesme koje je zapisao od Jefta Žugića sa Mljetička”.
Stevan Dučić, ostvario se i kao vrsni sakupljač narodnih pripovjedaka, tako što je pored onih koje je zapisao u djelu „Pleme, Kuči – život i običaji”, sastavio i posebnu zbirku pod nazivom „Razne narodne pripovjetke” obima blizu 300 stranica, u kojoj je zastupljeno preko 50 narodnih priča koje su se u to vrijeme mogle čuti u Kučima i Crnoj Gori. Ovu zbirku je zajedno sa prethodno pomenutim djelima takođe predao Srpskoj Kraljevskoj Akademiji 1912. godine, gdje je evidentirana pod rednim brojem 237. Tu knjigu smo iz Akademije kopirali u januaru 2016. godine i radimo na njenim priređivanju za štampu. Priređivanje ove knjige, povjereno je akademiku Nenadu Vukoviću i planirano je da se štampa sredinom 2018. godine i da na taj način bude obilježen jubilej stogodišnjice smrti Stevana Dučića.
Crnogorska bibliografija bilježi da je Stevan Dučić za života objavio tri rada u listu „Zeta – kalendar za 1910. godinu”, od kojih jedan nosi naslov „Nešto o Zetskoj episkopiji”, drugi nosi naslov „Narodne basne”, a treći rad jeste „Epistola njegovom visočanstvu Knjazu Mirku” – sinu Kralja Nikole. Ovi radovi kasnije nijesu ponovo objavljivani. Takođe, u časopisu „Zapisi od 1932. godine”, koji je izlazio na Cetinju, Andrija Lainović piše da je Stevan Dučić napisao i više knjiga, pripovjedaka koje, međutim nikada nisu pronađene, a tako je i dr Jovan Čađanović u predgovoru za roman Ili Kuč kaže da „ništa od Dučićevih pripovjedaka nije sačuvano, niti objavljeno”, a u predgovoru za knjigu „Junačke narodne pjesme brdskog plemena Kuča u Kraljevini Crnoj Gori” dodaje još i to da su one „izgubljene”. Anrdija Lainović inače piše da se radilo o šest knjiga pripovjedaka, kao i da su sve bile priređene za štampu, pa čak bilježi i naslove tih knjiga: „Stari Gorski ljudi”, „Gorski sud”, „Osvetnik”, „Gorsko srce”, Gorska duša” i „Slobodni gorštaci”. Kaže da se svaka sastojala od pet ili šest priča.KRAJ