- Priredio:Miladin Veljković

Kada je na sjednici cjelokupne Akademije, 13. januara 1905. godine, pročitana i prihvaćena ostavka akademika J. Miškovića na članstvo u odboru Zadužbine Nićifora Dučića, na njegovo mjesto izabran je Cvijić. U periodima odsustvovanja zbog terenskih istraživanja, oslanjao se na Jovana Tomića i Stojana Novakovića: kada su pristigli radovi na konkurs za nagradu Dučićevog fonda, Tomić i Novaković su ih pregledali i ocijenili, a zatim obavijestili Cvijića o vrijednosti rukopisa, tražeći da se ili saglasi s njihovim stavom ili da mu pošalju rukopise kako bi ih i sam pregledao. Zahvaljujući Cvijićevom pozitivnom referatu, podnijetom na sjednici Predsjedništva 28. januara 1924. godine, nagradu Dučićeve zadužbine te godine dobio je Svetozar Tomić za rad „Piva i Pivljani“.
Cvijić je bio angažovan i u pregovorima SKA i JAZU u Zagrebu povodom izrade Jugoslovenske enciklopedije. Na sjednici Predsjedništva Akademije 14. maja 1911. godine izabrani su Stojan Novaković, predsjednik, Jovan Cvijić i Aleksandar Belić radi vođenja razgovora u ime SKA sa članovima JAZU o projektu enciklopedije i postavljeni su opšti principi o pisanju odrednica i načinu rešavanja spornih pitanja, na kojima će se insistirati u Zagrebu. Na sjednici Predsjedništva 1. juna 1911. godine predsjednik Stojan Novaković saopštio je rezultate dogovora koji su on, Cvijić i Belić postigli sa zagrebačkim kolegama.
Cvijić je učestvovao i u rešavanju spora između SKA i Bugarske akademije nauka. Kada je 1913. godine, poslije Prvog balkanskog rata, pitanje podjele oslobođenih teritorija, tačnije, pitanje Makedonije, počelo da narušava odnose Srbije i Bugarske, u kampanju za prisajedinjenje Makedonije Bugarskoj uključila se i Bugarska akademija nauka, podržavši na taj način vladu svoje zemlje. Bugarski akademici su zastupali tezu, koja je iznijeta u cirkularnom pismu upućenom najvišim ustanovama nauke i kulture u svim slovenskim zemljama, da su makedonski Sloveni bugarske nacionalnosti i da su izloženi nepravednim progonima srpske vlasti na prostoru koji se, poslije Prvog balkanskog rata, našao pod njenom kontrolom. To pismo, naslovljeno „Izjava“, primila je i SKA. Njen predsjednik Stojan Novaković odmah ga je uputio Jovanu Cvijiću, kao kompetentnoj osobi za pitanja u njemu pokrenuta, kako bi čuo njegovo mišljenje o tome da li bi SKA trebalo da preduzme neke korake. Cvijić je vratio Novakoviću „ovaj bijedni spis bugarske Akademije“, kako je u propratnom pismu nazvao „Izjavu“, i zauzeo stav da na nju ne treba reagovati. No, pošto je na sastanku članova SKA 6. maja 1913. godine zaključeno da treba odgovoriti bugarskim kolegama, Cvijić se ipak uključio u taj poduhvat tako što je čitao tekst koji je sastavio za to zadužen akademik Ljubomir Stojanović, uz pomoć Slobodana Jovanovića, i davao svoje sugestije. O tome svjedoči nekoliko bilježaka na marginama Stojanovićevog teksta i kratka konstatacija na poleđini da se slaže s njegovim formulacijama.
Pošto je jednom, a prema nekim istraživanjima i dva puta, bio sekretar Akademije prirodnih nauka, i to od 22. februara 1904. do 22. februara 1905. godine i, možda, od 22. februara 1911. do 22. februara 1912. godine, Cvijić je od 12. aprila 1921. godine zauzimao položaj predsjednika Srpske kraljevske akademije, naslijedivši na tom mjestu Jovana Žujovića. Na kraju mandata, koji je isticao marta 1924. godine, obratio se ministru prosvjete molbom da na funkciju predsjednika za naredni period postavi nekog drugog akademika, jer će njega u savjesnom upravljanju već veoma razgranatim naučnim radom Akademije i započetim podizanjem posebne zgrade za potrebe SKA ometati velike, dugotrajne obaveze na pisanju djela Geomorfologija i putovanje u Pariz radi držanja predavanja na Sorboni. Međutim, Cvijićeva molba nije bila uslišena: kraljevim ukazom od 12. marta 1924. ponovo je postavljen za predsjednika SKA, za period 1924–1926. godine. Na toj funkciji Cvijića je zatekla i smrt, 16. januara 1927. godine.
Već na početku prvog mandata, 9. maja 1921. godine, Cvijić je pred SKA izašao s planom „kolektivnih poslova“ u Akademiji. Kao najvažniji zadatak koji se nalazi pred njom istakao je „usavršavanje rada, plana i metoda za etnografski rad i publikacije“, zbog toga što etnografski podaci brzo i nepovratno nestaju, te ih treba predano prikupljati dok još postoje. Nezadovoljan rezultatima postignutim u radu na Rečniku srpskog književnog jezika, konstatovao je da se mora odrediti organizator tog posla i urednik. Kao prioritetan zadatak istakao je i izdavanje istorijskih izvora za nacionalnu istoriju i kulturu. Imperativna je bila i saradnja s naučnim ustanovama iz inostranstva, pošto je SKA, stupivši u Međunarodni savez akademija, preuzela obavezu da učestvuje u radu „Ispitivačkog komiteta“, zaduženog za razvoj i koordinisanje istraživanja koja iziskuju međunarodnu saradnju. Kako međunarodni Savez akademija namjerava da se bavi prvenstveno geofizičkim problemima, SKA i JAZU morale bi da formiraju poseban odbor za ta pitanja, koji bi sarađivao s međunarodnim „Ispitivačkim komitetom“. Prethodno bi bilo neophodno osnovati Geofizički institut koji bi, pod rukovodstvom Akademija u Beogradu i Zagrebu, upravljao radom već postojećih ustanova tog profila.
(NASTAVIĆE SE)