Dimitrije se opet odobrovolji.
– Pa dobro, šta ti daješ?
– Šta da ti dam. Evo ovako da pijemo; pa ćemo piti i sutra… pa da ti kupim i paklo duvana, pa baš ako ’oćeš još što više onda i jedan dinar para.
– E to je baš malo.
– Šta malo, to je, ako ’oćeš da ti kažem, još i mlogo.
Znaš li ti, u Šapcu kao vila, pa dva dinara. Savladan razlozima a najviše željom da još pije, Dimitrije pristade.
Pogodba bi svršena, a prodata roba bila je Persina čast.
Duboko u noć bilo je zašlo kad su Dimitrije i Živojin krenuli iz mehane. Bili su mrtvi pijani. Od kako se zadjevojčila, Persa je noćivala u vajatu, i to gotovo uvijek sama. Pa tako i te noći. Pred ponoć jaka lupa na vratima trže je iz sna.
– Ko je to? – upita ona.
– Ja, ja, koj’ će drugi! – prodera se Dimitrije.
– A šta ćeš, tato?
– Šta ću, šta se tebe tiče? Otvaraj vrata.
Persa, ne sluteći ništa, otvori.
Živojin je stajao uz vrata. Čim je Persa otvorila, Dimitrije ga gurnu unutra.
– Neka ti je sa srećom – progunđa pijani nečovjek i odmah se udalji.
Persa stuknu u mrak.
Živojin upotrebi tu priliku te zabravi vrata.
Dugo i očajno borila se Persa sa Živojinom, ali je najzad podlegla.
Od tog doba intimne veze između Dimitrija i Živojina postadoše još jače.
To je sve tako trajalo do 12. avgusta te godine.
U tom međuvremenu Živojin je nekoliko puti dolazio kod Perse. Ona se uvijek opirala, ali joj sve bilo zaludu; jer je svakad, poslije neravne borbe, morala da popusti. Jednom prilikom čak je nesretni Dimitrije i držao svoju kćer dok je Živojin vršio obljubu.
Ne mogav dalje da snosi ovakvu sramotu Persa se riješi da svemu učini kraj. Spremila je sjekiru i ostavila na zgodnom mjestu u vajatu.
– Tako! – rekla je gorko sama sebi – ako mi se još jednom dovuku pobiću ih kao pse, pa grijeh na grijeh.
U tome dođe i 12. avgust. Bio je utorak. Cio taj dan pijančio je Dimitrije sa Živojinom. Kasno uveče dignu se i pođu kući Dimitrijevoj.
Kad su došli do vrati vajata, Dimitrije počne da lupa.
Persa sva uzdrhta, na nesigurnim koracima priđe sjekiri i grčevito steže držaljicu.
– Otvaraj! – viknu Dimitrije.
Persa je ćutala.
– Otvaraj! – bijesno se razdra Dimitrije i svom snagom grunu u vrata.
Larma i vika dopre do ukućana i oni izletješe napolje.
– Šta je to? – uplašeno zapita Kristina.
Kad ovo vidje Živojin on šturnu u mrak; plot se polomi pod njim i nestade ga.
– A šta se tebe tiče? – prodra se Dimitrije na ženu, pa svom snagom potisnu vrata.
I inače slaba vrata ovaj napor ne mogahu izdržati: sa jakim praskom pukoše i Dimitrije upade unutra. U Persinim rukama najedanput se izdiže sjekira. Kako je i gdje udarila, ni sama nije znala. Čim je ovo učinila sjekira joj ispala iz ruku, a ona se povila u stranu i srušila dolje, pa u polunesvjesnom stanju ronila suze.
Dimitrije je tako jako po glavi pogođen da je odmah izdahnuo.
Persa nije bila sasvim svjesna svoga djela; jer je došla sebi tek na kuknjavu koja se oko nje razlegla. I kad je vidjela šta je učinila, pomamno se u prsa gruvala, ali je to bilo sve dockan.
Djelo je svoje potpuno priznala. Braneći se, pored istine, dodala je i jednu neistinu. Naime, da ju je i sam otac saletjeo na blud, izjavljujući da je to bilo jednom prilikom na radu u polju. Za ovaj drugi dio Persine odbrane, koju je sud unekoliko usvojio, nema vjerovatnosti. Jer, da je Dimitrije tu namjeru imao, on bi to pokušao noću, u vajatu, onako isto kako je i Živojina dovodio, a ne da to čini danju i u polju. Utoliko prije što je to, tokorse*, bilo mnogo ranije no što je bio toliko nisko pao te kćer svoju prodao.
Za ovo djelo Persa je osuđena na 10 godina robije. Persa svoju osudu sasvim bezbrižno izdržava. Zločin koji ju je načinio oceubicom ni najmanje je ne potresa. Pri svakom ma i najmanjem poslu uvijek pjevuši. Ponekad se zaboravi te pusti i jači glas, ali joj to zadovoljstvo svakad uskrati strogi glas čiča Brankov.
(Nastaviće se)