- Piše: dr Vukić Ilinčić

Knjiga mr Jadranke Selhanović pod naslovom „Kult Sovjetskog Saveza i Staljina u Crnoj Gori 1945 – 1948“, objavljena u Podgorici 2012. godine na prvi pogled ne predstavlja novu temu u crnogorskoj istoriografiji. Međutim, sasvim je drugačije. Ova tema je do sada bila nepoznanica, bar što se tiče ovog, naizgled relativno kratkog perioda od tri godine. Ali se u tom kratkom periodu izređao niz događaja, sudbonosnih kako za zemlju tako i za mnoge pojedince koji su osjetili koncentracione logore komunizma i koji su dugo vremena, kako kaže Kusturica, za svoje najbliže bili „na službenom putu“, sa kojeg se veliki broj nije nikada vratio. To je period tzv. sukoba sa Informbiroom, odnosno promjene kursa KP Jugoslavije i sukoba sa moćnim Staljinom i Komunističkom partijom SSSR-a, kao i Staljinovim ogromnim kultom. Posledice tog sukoba bile su dalekosežne.
Knjiga Jadranke Selhanović značajna je po tome što je u pitanju prva knjiga pisana o ovom periodu i događaju uz oslanjanje prvenstveno na arhivsku građu koja je do sada ili bila pod prećutnim embargom, ili se mnogi nijesu upuštali da o tome pišu zbog poznate vremenske distance, a i partijske kombinatorike.
Knjiga Jadranke Selhanović je, u stvari, publikovani magistarski rad, odbranjen na Filozofskom fakultetu Univerziteta Crne Gore 2011. godine. Mr Jadranka Selhanović rođena je u Podgorici, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju, a takođe i Pravni fakultet. Postdiplomske studije završila je na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, na odsjeku za istoriju. Radi u Državnom arhivu Crne Gore. Naučnom radu Jadranke Selhanović su dodata i odabrana arhivska dokumenta koja je autor koristio za temu. Publikovanje ovih izvora autor smatra opravdanim jer se iz njihovog sadržaja na najneposredniji način može uočiti angažovanost partije u propagandi, kao i surovost nekada partijskih istomišljenika u obračunu koji je bio više nego brutalan. Neko je sjajno konstatovao, da nigdje kao u Crnoj Gori „ljubav i mržnja nijesu tako blizu“ i da „niko surovo ne postupa kao komunista prema komunisti“. Dovoljna je bila, 1948. godine, pogrešno izgovorena riječ, odnosno lapsus, da se najbliskiji prijavi za kataklizmičko razmišljanje. Takođe, s tim ide i činjenica da u Crnoj Gori izdaju i patriotizam dijeli mala nit, i poslije i prije toga. Svaka individualna ideja, ako ne korespondira sa idejom vođe, najveća je jeres. Nije važno šta je bilo prije, već je važno šta trenutno misli vođa, što je recidiv pretpolitičkog društva i plemenskog načina razmišljanja.
(NASTAVIĆE SE)