-Priredila: M. MILOSAVLjEVIĆ

Biblija Septaginta promijenila je istoriju Jerusalima i kasnije je omogućila širenje hrišćanstva. Zahvaljujući Aleksandru, grčki je postao međunarodni jezik; Bibliju su, prvi put, mogli da čitaju takoreći svi. Jerusalim je ostao polunezavisna državica u okviru Ptolomejeve imperije, a Judeja je izdala sopstveni kovani novac na kojem je pisalo „Jehud”. Jerusalim nije bio samo politički entitet, već božji grad kojim su upravljali prvosveštenici. Ti naslednici porodice Onijada, koji su tvrdili da su potomci biblijskog sveštenika Sadoka, uživali su u mogućnosti da se obogate i steknu moć skupljajući poreze za Ptolomeja. Od 240. do 230. godine, pr­vosveštenik Onije Drugi pokušao je da zadrži za sebe dvadeset talenata u srebru koje je dugovao Ptolomeju Trećem Euergetu. To je pružilo priliku mladom Jevrejinu s dobrim vezama, koji je odlučio da preuzme prvosveštenikov položaj ne samo u Jerusalimu, nego u cijeloj zemlji.
Taj pustolov bio je prvosveštenikov nećak Josif, koji je otputovao u Aleksandriju, gdje je kralj organizovao licitaciju: ponuđači su obećali visoke nadoknade u zamjenu za pravo da vladaju svojim teritorijama i da ih oporezuju. Sirijski velikaši podsmijevali su se mladom Josifu, ali on ih je nadigrao nevjerovatnom smjelošću. Uspio je da prvi vidi kralja i da ga pridobije. Kad je Ptolomej Treći zatražio ponude, nadmeni Josif nadmašio je svoje suparnike i stekao pravo da ubira porez u cijeloj Siriji, Fenikiji, Judi i Samariji. Kralj mu je, u skladu s običajem, tražio taoca koji će jamčiti da će mu Josif platiti obećanu nadoknadu. „Ne mogu vam dati nikog drugog, o, kralju”, odvratio je drski Jerusalimac, „do vas i vašu ženu”. Josif je mogao biti i pogubljen zbog takve drskosti, ali Ptolomej se nasmijao i prihvatio. Josif se vratio u Jerusalim s dvije hiljade egipatskih pješadinaca. Morao je i te kako da se dokaže. Kad je grad Aškelon odbio da plati poreze, ubio je dvadesetoricu viđenih građana. Aškelon je platio.
Josif je, kao i njegov imenik iz Postanja, odigrao vrhunsku igru u Egiptu i pobijedio je. U Aleksandriji, gdje se zbližio s kra­ljem, zaljubio se u jednu glumicu. Kad se spremio da je zavede, njegov brat zamijenio ju je sopstvenom kćerkom. Josif je te noći bio toliko pijan da ništa nije primijetio, a kad se otreznio, zaljubio se u svoju bratanicu, a njihov brak učvrstio je dinastiju. Njihov sin Hirkan odrastao je u jednakog lupeža kao i Josif. Iako je živio raskošno, vladao strogo i razrezivao previsoke poreze, Josif je, po riječima Josifa Flavija, bio „dobar čovjek slobodnog duha”, kojem su se divili zbog njegove „privlačnosti, mudrosti i osjećaja za pravdu. Izveo je Jevreje iz stanja siromaštva i potčinjenosti i uveo ih u jedno blistavije”. Josif Tobijad bio je važan egipatskim kraljevima zato što su se u to doba neprekidno sukobljavali sa suparničkom makedonskom dinastijom Seleukida zbog kontrole Bliskog istoka. Oko 241. godine, Ptolomej Treći je nakon pobjede nad svojim neprijateljima, ispoljio zahvalnost posjetom Jerusalimu i prinošenjem žrtve u Hramu. Nema sumnje da je tom prilikom bio Josifov gost. Ipak, kad je kralj umro, Egipćani su se suočili s izuzetno ambicioznim mladim seleukidskim kraljem.
KRAJ