-Piše: Budo simonović

Čupići potiču iz Zagarča, sa sredokraće puta Podgorica–Danilovgrad, i ogranak su poznate zagaračke porodice Ćupić (tamo i danas žive njihovi bliski krvni srodnici). Tokom gotovo dvodecenijskog stranstvovanja i potucanja po bijelom svijetu, „prekršteni“ su, izgleda, u Čupiće, tako što im je u dokumentima i ličnim ispravama upisano prezime Čupić, jer tamo očigledno nijesu znali za glas „ć“ i tako im ostalo i kasnije, do dana današnjeg.
Savo Tomeljin Čupić, otac Čedomira Ljuba Čupića, prkosni bundžija i nepokornik, kao bjelaš, odnosno otvoreni protivnik samovlašća i tiranije kralja Nikole Prvog Petrovića, sa suprugom Stanom, rodom od Burića iz Zagrede kod Danilovgrada, i dvoje djece morao je još daleke 1907. godine da bježi iz Crne Gore i spas potraži u bijelom svijetu.
Stanili su se u Argentini, do koje se, izgleda, tada najlakše stizalo, čak i bez pasoša. Što u Južnoj, što u Sjevernoj Americi, ostali su gotovo dvadeset godina i izrodili još osmoro djece, tako da su imali sedam sinova i tri ćerke. U otadžbinu su se vratili tek 1926. godine (Čedomir, koji se rodio u Argentini i kojeg je majka iz milošte „prekrstila“ u Ljuba, tada je imao trinaest godina).
Povratak Sava Čupića sa tako brojnom porodicom nije protekao nezapaženo. Veliki rodoljub i patriota, pristalica ujedinjenja južnoslovenskih naroda na Balkanu, u kotorskoj luci je dočekan sa svim počastima koje priliče takvom čovjeku. U ime jugoslovenskog kralja Aleksandra Prvog Karađorđevća, dočekao ga je admiral Dragutin Prica, komandant ratne mornarice.
Savo je proglašen za doživotnog počasnog ađutanta Kralja Aleksandra, koji mu je potom i kumovao na krštenju djece. Čupići su se kratko zadržali u Nikšiću, a onda od kralja i države dobili i lijepo imanje u Metohiji, u selu Verić kod Istoka. A svakako zahvaljujući svesrdoj brizi kuma-kralja, i gotovo sva djeca Sava i Stane Čupić su zbrinuta, koje na službu, koje na dalje školovanje, tek osjetila su milost i zahvalnost kraljevske kuće za zasluge i patriotizam koji je ispoljio njihov otac.
Kao student prava u Beogradu, Ljubo Čupić se već nekoliko godina prije Drugog svjetskog rata opredijelio i aktivno uključio u rad i djelovanje naprednog, revolucionarnog pokreta, a 1940. godine postao je i član Komunističke partije Jugoslavije.
Kad je planuo Drugi svjetski rat, odmah po kapitulaciji Jugoslavije aprilskih dana 1941, i Čupići su, kao i toliki drugi, morali da bježe sa Kosmeta pred plimom velikoalbanskog nacionalizma i balističke pomame, pred nemilosrdnim, krvavim terorom Šiptara, koji su se okuražili pod skutom okupatora i ugledali priliku da etnički očiste taj prostor, protjeraju Srbe i Crnogorce sa njihovih ognjišta i zaposjednu njihova imanja i bogatstva.
Stigli su do Bjerluhe podno Čakora, ali je glava porodice, otac Savo, tu odlučio da se vrati na svoje imanje u Veriću, gde je bio podigao veliku i lijepu kuću i započeo izgradnju fabrike za preradu voća. Nije, međutim, stigao u Verić, neko ga je na tom putu mučki, s leđa, ubio.
Dio njegove brojne porodice oko supruge Stane, pored ostalih i sin Ljubo, skrasio se u Nikšiću. Kao već prekaljeni komunista, Ljubo se odmah uključio u pripreme ustanka u Crnoj Gori, a kad se ukazala opasnost, kad je počelo hapšenje komunista i najistaknutijih aktivista pokreta otpora, on se, znatno prije Trinaestojulskog ustanka, sklonio iz Nikšića i potom postao borac čuvene čete „Đuro Đaković”.
(Sjutra: SIMBOL PRKOSA SILI I SMRTI)

Slijepa ulica za heroja

U Nikšiću, u neku ruku zavičaju Čedomira Ljuba Čupića, u mjestu u kojem se proslavio herojstvom i zadivio svijet tim svojim predsmrtnim osmijehom, sjetili su ga se tek poslije 75 godina. Mladi iz opozicionog Građanskog pokreta URA su prošlog ljeta objelodanili bruku nikšićke vlasti koja je odabrala jednu slijepu uličicu u perifernom naselju Humci i dala joj ime Ljuba Čupića.
– Pozivamo nadležne u Nikšiću da slijepu ulicu u Humcima preimenuju u Ulicu vladajuće Demokratske partije socijalista, jer bi simbolično odgovarala najdestruktivnijoj organizaciji u Crnoj Gori, koja je za gotovo tri decenije uspjela da uništi sve što valja u Nikšiću i Crnoj Gori – predložili su tada iz te opozicione partije.