Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
„Prvu sestru” ni da pomenu * Stijepović umjesto Miloševića   * Svjedok saradnik otkucao saučesnike * Na službena putovanja potrošili 110 hiljada * „Prvu sestru” ni da pomenu * Nacionalni identitet * Dotakli smo dno dna
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 20-06-2018

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
BranKo Ljumović, žrtva golootočke torture:
Treba donijeti zakon po kome bi živi Golootočani i članovi njihovih porodica mogli da dobiju nadoknade za strahote pretrpljene na Golom otoku.

Vic Dana :)

Nagradno pitanje u emisiji na radiju: „Kako se zove Isusova majka?“
Javlja se neki lik.
Halo!
Dobar dan u programu ste znate li odgovor na pitanje?
Znam, Bogorodica!
Dobro, ali nama treba ime...
Ime...? Rajko.
Ma ne vaše, nego majke.
Aaa Draginja!
Došla dva Crnogorca da gledaju trku na 800 m, i jedan čovjek je mnogo zaostajao, pa kaže prvi Crnogorac:
A viđi onoga jada jadnog, ne može mrdnut.
A ćuti jadan, to je naš Crnogorac.
Au viđi sokola, kako poćera onoliku gomilu.







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Feljton - datum: 2018-06-16 LJUBO ČUPIĆ I STEVO FILIPOVIĆ, HEROJI KOJIMA SE SVIJET DIVI (9)
Sam je namakao omču na vrat
Čupić i Filipović Sam je namakao omču na vrat Kad je jedan od žandarma krenuo da ga udari, pokušavajući da ga ućutka, on ga je šutnuo nogom, ali je pritom izgubio ravnotežu, zanio se, klupa pod nogama mu se prevrnula i omča oko vrata se zategla...
-Piše: Budo simonović

I sestra Ljuba Čupića, Darinka, ušla je u legendu. Nakon hapšenja u Beogradu, kad je u njenu ćeliju smrti u logoru na Banjici banuo kapetan Peter Kriger, folksdojčer iz okoline Crvenke, da nju i nekoliko njenih drugarica povede na gubilište u Jajincima, ona ga je pljunula i noktima mu ostavila duboke tragove na licu. Nije stigla do Jajinaca, likvidirana je na licu mjesta...
A od svih desetoro Čupića, samo je najmlađi brat Martin iskoračio iz kolone rodoljuba i patrota opredijeljenih za Narodnooslobodilačku borbu i revoluciju. On je stao i do kraja rata ostao pod četničkim barjakom. Pod do danas zvanično nerazjašnjenim okolnostima, međutim, on se poslije rata obreo u Australiji i neko vrijeme tamo živio pod lažnim imenom. U Crnoj Gori se i danas prepričava da mu je bjekstvo omogućila tadašnja vlast u Crnoj Gori upravo zarad porodice i slave Ljuba Čupića i ostale braće i sestara, a u tim pričama se najčešće spominje ime čelnika te vlasti Blaža Jovanovića. Po tim pričama, Čupić se 1956. godine, za vrijeme Olimpijskih igara u Melburnu, tamo sreo i upoznao sa našim sportistima i nije odolio – priznao im je ko je i odakle je. Nedugo potom pregazila su ga kola na ulici, a do danas je ostala sumnja da se to nije dogodilo slučajno...
Trinaest dana nakon strijeljanja Ljuba Čupića u Nikšiću i njegovog herojskog držanja na gubilištu kojim je obezbijedio vječno mjesto među besmrtnicima, na istovjetan način se u Valjevu proslavio i Stevan Filipović.
Dok su ga tog 22. maja 1942. godine oko deset sati prije podne žandarmi Milana Nedića vodili svezanog glavnim valjevskim ulicama na gubilište u centru grada, omaleni, tek 160 santimetara visoki mladić je gromko klicao: „Živjeli narodni oslobodioci! Dolje fašisti i izdajnici srpskog naroda! Živio Staljin! Živeo komunizam...!”
Žandarmi su ga bezdušno udarali kundacima i pokušavali da ga ućutkaju, ali je njegov glas bivao sve moćniji i sve više izazivao divljenje uplašenih prolaznika, ali i onih koji su ga sprovodili na gubilište. Kad su shvatili da ga ne mogu tako ućutkati, sprovodnici su skrenuli i poveli ga sporednim sokacima, prečicama koje su vodile do mjesta na kojem su se već njihala pripremljena i već ranije okrvavljena vješala.
Stigli su znatno prije nego što je bilo najavljeno pogubljenje, prije nego što su žandarmi silom dotjerali one kojima je trebalo uliti strah i obeshrabriti ih da ne podlegnu prokomunističkoj propagandi i antifašističkom raspoloženju. Mladić se sam popeo na malenu, trošnu klupu, sam namakao omču na vrat i, visoko uzdignutih pesnica, nastavio da kliče i poziva na otpor sili i nepravdi: „Šta čekate? Što trpite? Uzmite puške i istjerajte ovu žgadiju iz zemlje. Živjela oslobodilačka borba i naši saveznici i prijatelji...!”
Kad je jedan od žandarma krenuo da ga udari i pokuša ućutkati, on ga je šutnuo nogom, ali je pritom izgubio ravnotežu, zanio se, klupa pod nogama mu se prevrnula i omča oko vrata se zategla...
Bio je to poslednji trenutak ovozemaljskog bitisanja Stjepana – Stevana – Steva Filipovića, mladića koji je bio tek zakoračio u dvadeset šestu godinu života, čovjeka čijoj se predsmrtnoj hrabrosti i odvažnosti evo već 76 godina divi cio slobodoljubivi, slobodoumni svijet baš kao i njegovom saborcu i sapatniku iz Narodnooslobodilačkog pokreta Ljubu Čupiću koji je pogubljen 9. maja 1942. godine.
Sjutra: ZBOG NjEGA UKINULI VJEŠALA

„Smrt fašizmu,sloboda narodu”

Stjepanu Stevanu Filipoviću se pripisuje da je on ispod vješala prvi uskliknuo „Smrt fašizmu – sloboda narodu”, čuvenu partizansku krilaticu sa kojom se potom do kraja rata jurišalo u borbu za slobodu, sa kojom su na usnama kasnije umirali i mnogi drugi poput Filipovića.

Komentari

Komentari se objavljuju bez zadrške.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj će biti izbrisan u najkraćem roku čim bude primijećen ili prijavljen, a autori spornog komentara rizikuju da budu prijavljeni nadležnim institucijama.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Najčitanije danas

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"