Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
„Prvu sestru” ni da pomenu * Stijepović umjesto Miloševića   * Svjedok saradnik otkucao saučesnike * Na službena putovanja potrošili 110 hiljada * „Prvu sestru” ni da pomenu * Nacionalni identitet * Dotakli smo dno dna
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 20-06-2018

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
BranKo Ljumović, žrtva golootočke torture:
Treba donijeti zakon po kome bi živi Golootočani i članovi njihovih porodica mogli da dobiju nadoknade za strahote pretrpljene na Golom otoku.

Vic Dana :)

Nagradno pitanje u emisiji na radiju: „Kako se zove Isusova majka?“
Javlja se neki lik.
Halo!
Dobar dan u programu ste znate li odgovor na pitanje?
Znam, Bogorodica!
Dobro, ali nama treba ime...
Ime...? Rajko.
Ma ne vaše, nego majke.
Aaa Draginja!
Došla dva Crnogorca da gledaju trku na 800 m, i jedan čovjek je mnogo zaostajao, pa kaže prvi Crnogorac:
A viđi onoga jada jadnog, ne može mrdnut.
A ćuti jadan, to je naš Crnogorac.
Au viđi sokola, kako poćera onoliku gomilu.







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Feljton - datum: 2018-06-17 LJUBO ČUPIĆ I STEVO FILIPOVIĆ, HEROJI KOJIMA SE SVIJET DIVI (10) Zbog njega ukinuli vješala Kad su uvidjeli da im je propao plan zastrašivanja, tijelo Stevana Filipovića je druge noći skinuto s vješala i tajno sahranjeno na do danas nepoznatom mjestu
-Piše: Budo simonović

I Anton Filipović, otac Stevana Filipovića, baš kao i otac Ljuba Čupića, bio je pečalbar. Kad se vratio iz Amerike i skrasio u rodnom Opuzenu, u zelenoj dolini Neretve, dvanaest kilometara uzvodno od njenog ušća u Jadransko more, sa suprugom Ivankom je izrodio petoro djece, tri sina i dvije ćerke. Treće dijete po redu, sin, koji se rodio 27. januara 1916, na krštenju je dobio ime Stjepan.
Filipovići se, međutim, nijesu dugo zadržali u Opuzenu. Seljakali su se u potrazi za mjestom gdje se bogatije i ugodnije živi i preko Mostara i Županje, 1932. godine se obreli u Kragujevcu, gde je već, kao industrijski radnik, radio njihov najstariji sin Šimun. Tu su svili novo porodično gnijezdo, a Stjepan će tu, čak i u zvaničnim dokumentima biti „prekršten” u Stevana – Steva.
Stevan, okretni, vatreni i u društvu od prvog dana omiljeni mladić, u radničkom Kragujevcu je izučio bravarski zanat, ali se njegove umješne i vične ruke neće zadovoljiti time – bio je podjednako vješt i električar, i stolar, i knjigovezac...
Kako je po prirodi bio druželjubiv i otvoren, nije mu trebalo dugo da stekne široki krug prijatelja, da se brzo približi i aktivira i u naprednom radničkom pokretu, svim srcem, neskriveno i bez ostatka.
Naravno, ni žandarmerija nije sjedjela skrštenih ruku niti ostala slijepa na djelovanje i ponašanje omalenog, ali pečatnog i hrabrog momka. Zato je, izgleda, jedva i dočekala da ga 1939. godine uhvati na djelu kako rastura letke kragujevačkog radničkog sindikata i po hitnom postupku ga strpa na dvadesetodnevnu robiju.
To, međutim, ne da nije djelovalo i ohladilo Filipovićevo vrelo momačko čelo, već je iz zatvora izašao još uvjereniji u pravednost borbe u koju se uključio, u ispravnost ideje za koju se žrtvuje, što ga je već 1940. godine preporučilo za prijem u Komunističku partiju Jugoslavije, gotovo u isto vrijeme kad je u Beogradu i Ljubo Čupić primljen u Partiju.
Kao novopečeni komunista, Filipović se te 1940. godine našao i u prvim redovima štrajkača u Vojno-tehničkom zavodu u Kragujevcu. Naravno, ponovo je uhapšen i ponovo se našao u tamnici – ovog puta na tri meseca. Za njega je to, međutim, bila nova velika škola, novo iskustvo u borbi za radnička i narodna prava, ali i prilika da konačno uvidi kakva opasnost prijeti čovječanstvu od sumraka nacizma i fašizma, da shvati da je nova zastrašujuća svjetska ratna kataklizma neizbježna.
Shvatio je i kakav je njegov zadatak, šta moraju da čine oni koji malo dalje i bolje vide – kako treba da isture čelo i nađu se u prvim borbenim redovima, na prvoj liniji fronta naspram nemani koja se valjala Evropom iz Njemačke i Italije. On će se tako, odmah po kapitulaciji bivše Jugoslavije i njenoj okupaciji, naći među prvoborcima i organizatorima ustanka i već od julskih, ustaničkih dana, pa sve do decembra 1941. godine, učestvuje u gotovo svim važnijim oružanim akcijama protiv okupatora na prostoru Šumadije, i to ne kao običan vojnik već kao jedan od onih koji su na čelu, koji rukovode tom borbom.
Sjutra: DA NAŠA SMRT NE BUDE NjIHOVA POBJEDA

Tajno sahranjen

Iz jednog sačuvanog žandarmerijskog izvještaja vidi se da se maleno tijelo Stevana Filipovića dva dana njihalo na vješalima u Valjevu pod budnom pažnjom naoružanih žandarma i gestapovaca koji su iz prikrajka vrebali njegove saučesnike i istomišljenike, koji bi mogli pokušati da ga ukradu i skinu sa vješala, da se dželati makar nad njim mrtvim ne iživljavaju. Uviđajući da im je plan propao, da je vješanje Filipovića i njegovo herojsko držanje u predsmrtnim trenucima izazvalo sasvim suprotan efekat, divljenje i poštovanje svih prisutnih, on je u noći između 23. i 24. maja skinut sa vješala i tajno sahranjen na do danas neznanom mjestu.

Komentari

Komentari se objavljuju bez zadrške.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj će biti izbrisan u najkraćem roku čim bude primijećen ili prijavljen, a autori spornog komentara rizikuju da budu prijavljeni nadležnim institucijama.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Najčitanije danas

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"