Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
„Prvu sestru” ni da pomenu * Stijepović umjesto Miloševića   * Svjedok saradnik otkucao saučesnike * Na službena putovanja potrošili 110 hiljada * „Prvu sestru” ni da pomenu * Nacionalni identitet * Dotakli smo dno dna
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 20-06-2018

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
BranKo Ljumović, žrtva golootočke torture:
Treba donijeti zakon po kome bi živi Golootočani i članovi njihovih porodica mogli da dobiju nadoknade za strahote pretrpljene na Golom otoku.

Vic Dana :)

Nagradno pitanje u emisiji na radiju: „Kako se zove Isusova majka?“
Javlja se neki lik.
Halo!
Dobar dan u programu ste znate li odgovor na pitanje?
Znam, Bogorodica!
Dobro, ali nama treba ime...
Ime...? Rajko.
Ma ne vaše, nego majke.
Aaa Draginja!
Došla dva Crnogorca da gledaju trku na 800 m, i jedan čovjek je mnogo zaostajao, pa kaže prvi Crnogorac:
A viđi onoga jada jadnog, ne može mrdnut.
A ćuti jadan, to je naš Crnogorac.
Au viđi sokola, kako poćera onoliku gomilu.







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Feljton - datum: 2018-06-19 LJUBO ČUPIĆ I STEVO FILIPOVIĆ, HEROJI KOJIMA SE SVIJET DIVI
Neustrašivi i sa omčom na vratu
Čupić i Filipović Neustrašivi i sa omčom na vratu Nakon vješanja Filipovića i šest njegovih drugova u Valjevu, Ubu i Obrenovcu, Njemci su konačno shvatili da ovaj narod ne zna za strah ni kad zaviri smrti u oči
- Piše: Budo simonović

Dok je Stevan Filipović gotovo dva mjeseca u Valjevu čekao izvršenje smrtne kazne, apsandžije su, za veliko čudo, dozvolile njegovoj sestri Jelici da ga posjeti u zatvoru. Moguće je da su računali da bi sestra mogla omekšati tvrdo i nepokorno bratovo srce i nagovoriti ga da popusti, da prevrne ćurak i odrekne se svojih ideja i ubjeđenja i izda drugove.
Desilo se, međutim, obrnuto: sestra mu je ispričala da su mu Njemci 19. oktobra 1941, dva dana prije čuvenog masakra u Kragujevcu, strijeljali brata Šimuna (ostalo je, inače, zapamćeno da su dželati pred strijeljanje te grupe, u kojoj je bio i Šimun Filipović, pitali da li među njima ima Hrvata da bi ih oslobodili, ali se on nije javio već je sa drugovima otišao u smrt). To je, po svoj prilici, Filipovića još više učvrstilo u uvjerenju da ne popusti i u njemu probudilo dodatni prkos i inat, hrabrost da pod vješalima izraste u gorostasa, da njegove uzdignute ruke i stisnute pesnice dotaknu zvijezde besmrtnosti.
Četnička vješala u centru Valjeva prvi put su, dakle, okrvavljena 27. marta 1942. godine kada su tu pogubljeni Stevan Borota, četrdesetčetvorogodišnji komandir 2. čete 3. tamnavskog partizanskog bataljona, rodom iz Vinkovaca, i njegov mladi saborac, komesar te čete, dvadesetdvogodišnji Josif Majer, Jevrej, rodom iz Niša. Njih su mjesec dana ranije odvojeno zarobili tamnavski, takozvani „legalizovani četnici“ vojvode Damjana Tešanovića (Stevan je bio ranjen i sklonjen u jednoj kući u selu Veselinovac).
Kako se jasno vidi na fotografijama, koje se čuvaju u Muzeju Revolucije naroda Jugoslavije, valjevskim ulicama do vješala ih sprovode, čitaju im presudu i namiču omče na vrat pripadnici Srpske državne straže i legalizovani četnici čiji je „vrhovni komandant“ bio Kosta Pećanac (zanimljivo je da je u izvještajima o vješanju u Valjevu ondašnja kvislinška štampa Stevana Borotu prekrstila u Ištvana kako bi prikrila da je Srbin, a za Majera je posebno naglašavano njegovo jevrejsko porijeklo i pripisivana mu najstrašnija zlodjela koja je bajagi počinio nad srpskim narodom).
I Borota i Majer su se držali prkosno i dostojanstveno pod vješalima, o čemu ubjedljivo govore sačuvane fotografije sa njihovog pogubljenja. One su uz to i gromovita potvrda i optužba na račun izdajničkog djelovanja i kvislinške servilnosti četnika koji pritom nijesu prezali ni od najtežih zločina – da za ajtar okupatora i krvnika koji su već počinili toliko strašnih zločina i pokolja srpskog i pripadnika drugih naroda (dovoljno je spomenuti samo Kragujevac i Kraljevo) dignu ruku na braću i sunarodnike...
Inače, istog dana i po istom scenariju, vješala su se zanjihala i u Ubu i Obrenovcu. Da bi, kao i u Valjevu, na taj način obilježili godišnjicu antiratnih i antifašističkih dvadesetsedmomartovskih demonstracija u Beogradu, Njemci su, u znak odmazde za tu neposlušnost i nepokornost, naredili da se tog dana javno objese i ova četvorica komunista, partizanskih čelnika, koji su im, kao i Stevan Filipović, dopali u ruke zahvaljujući četnicima – Dobrosav Simić, Svetozar Popović, Vlada Aksentijević i Buda Davidović. Egzekucije su naredili Njemci, a taj krvavi posao su, kao i u Valjevu, za njih, obavili njihovi vjerni i odani podanici i sluge ispod barjaka Milana Nedića i Draže Mihailovića.
Sjutra: PRIČA O LEGENDARNOJ FOTOGRAFIJI


Ukinuta vješala

Nakon vješanja Stevana Filipovića, Njemci će ukinuti smrtne kazne vješanjem u cijeloj Srbiji i na okupiranim prostorima, kao i pravo osuđenih na poslednju predsmrtnu želju, jer su shvatili da ovaj narod ne zna za strah, da je neustrašiv i kad mu je omča na vratu.


Brat Nikola

I drugi brat Stevana Filipovića, Nikola, pošao je bratovim stopama. Kao borac Kragujevačkog partizanskog odreda, dospio je 22. decembra 1941. godine u Rudo, u prvi stroj slavne Prve proleterske brigade, a poginuo je u epopeji Sutjeske, maja 1943. na Zelengori.

Komentari

Komentari se objavljuju bez zadrške.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj će biti izbrisan u najkraćem roku čim bude primijećen ili prijavljen, a autori spornog komentara rizikuju da budu prijavljeni nadležnim institucijama.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Najčitanije danas

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"