-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

Prvu svoju besjedu usmjerenu protiv Filipa Makedonskog, kao novog najvažnijeg i najopasnijeg spoljnog neprijatelja Atine i čitave Grčke, Demosten je održao početkom 352. godine p.n.e. Time je, zapravo, krenuo u bespoštednu i mukotrpnu borbu sa neprijateljem koji će, kako će se uskoro pokazati, nanijeti najteži istorijski poraz čitavoj Heladi i trajno oduzeti njenu slobodu i nezavisnost. To je Demosten veoma brzo shvatio pa je svojim plamenim rodoljubljem branio najsvjetlije i najznačajnije tekovine svoje otadžbine. Tako je, zapravo, nastala Demostenova prva filipika.
Demosten je, poput Perikla, u stilu velikog i mudrog državnika, svoj narod podsticao kada bi on pao u malodušnost i apatiju, a obuzdavao njegove nakane, strasti i akcije koje bi ga vodile u opasnost ili čak i u neminovnu propast. Trebalo je mudro i staloženo postupati u skladu sa tekućim događajima. Demosten je bio krvni Filipov neprijatelj, od samog početka makedonskog uzdizanja, ali je dobro odmjeravao snage sa kojima raspolaže Atina u slučaju sukoba. Tada je, kako je Demosten dobro procijenio, bilo nerazborito preduzimati bilo kakvu vojnu akciju protiv makedonskog kralja. U takvoj, dakle, veoma složenoj i napetoj situaciji opštenarodne ozlojeđenosti i emocionalne napetosti, Demosten je, krajem iste 346. godine p.n.e. održao govor „O miru“ u kome je Atinjanima predočio složenu društvenu i političku situaciju; u zaključku je naveo da nikako ne treba izazivati Amfiktionski savez koji bi neminovno po Atinu kobno završio. Blagodeti tadašnjeg mira, u kome se Atina nalazila, predstavlja preimućstvo koje se, naravno, ne smije zamijeniti ratnim strahotama i razaranjima. Ratni obračun sa Filipom i Amfiktionskim savezom bila bi ludost koja bi zadala Atini smrtni udarac, rat bi izazvao opštu državnu propast. Sve je to Demosten potanko, upečatljivo i zanosno saopštio svojim sugrađanima u svom čuvenom govoru „O miru“.
Demosten je dobro znao da se kad-tad mora ne samo Atina nego i cijela Helada odlučno sukobiti, odnosno suprotstaviti Filipu i njegovoj porobljivačkoj politici. Makedonija je postepeno, državu po državu, pokoravala pojedine helenske polise. Ta država se tako neprekidno širila na račun grčkog područja. U početku je to bilo neznatno, počelo je od Megalopolja, ali se zatim jasno vidjelo koliko je Filip zagazio u osvjačke poduhvate. Njegova pohlepa se ispoljavala tako jasno i napadno da je postalo pitanje dana kada će se čitava Helada naći u njegovim kandžama. U okviru toga je, naravno, bilo i pitanje skore budućnosti čitave Atike i, posebno, same Atine. Stoga je trebalo tadašnje pogodno stanje mira, u kome se Atina silom prilika našla, dobro iskoristiti i izvršiti korjenite i efektne pripreme za odlučujuću odbranu njenog starog dostojanstva i slobode. Trebalo je stalno u međuvremenu, kako je to Demosten veoma dobro zamislio, kod građana učvršćivati duh patriotizma, osvježavati uspomenu na stare slavne dane, potkrepljivati plemenite i slobodarske ideje, kako bi sve to doprinijelo održavanju potrebnih preduslova za predstojeće događaje, u neminovnom konačnom sukobu sa najopasnijim neprijateljem u istoriji Grčke, poslije Persije.
Stalno stanje između rata i mira, koje je karakterisalo čitav 4. vijek p.n.e. u Atini i čitavoj Grčkoj, uslovljavalo je neprekidne političke i državne trzavice i onemogućavalo Atinu da krene u odlučan obračun sa Makedonijom. Bez jake unutrašnje kohezione sile, bez složnog i skladnog unutarhelenskog saveza, nije se mogla postići pobjeda sa jakim spoljašnjim neprijateljem. Sva vlast makedonskog osvajača nalazila se u jednoj ruci, bila je skoncentrisana u jednoj ličnosti, pa je to Filipu davalo veliku prednost u odnosu na heterogenost i vojnu rascjepkanost helenskih državica. Uzalud su bila sva Demostenova žustra, pronicljiva i uporna nastojanja da se krene u akciju kada je za to bila povoljna prilika. Stvari treba u začetku rješavati, kako je to oštroumno Demosten uočio, a ne čekati da nedaće uzmu maha. On se stalno pridržavao one poznate narodne mudrosti „Bolje je spriječiti nego liječiti“, ali to njegovi sugrađani, nažalost, nikako nijesu mogli da shvate i prihvate.
Od 352. godine p.n.e., kada je Demosten održao svoju prvu besjedu protiv makedonskog kralja Filipa, sve svoje snage, sve napore, političku i državničku aktivnost usmjerio je na borbu protiv opasnosti koja je počela da prijeti Atini i čitavoj Grčkoj. Demosten je budnim okom pratio sve što se dešava u Filipovom neprekidnom zavojevačkom pohodu, opominjao Atinjane, preduzimao sve potrebne mjere kako bi svoje sugrađene motivisao i podsticao da se konačno počnu ozbiljno baviti odbranom svoje otadžbine. Uvijek je otvoreno i veoma strastveno iznosio svoje mišljenje, svoje stavove i svoj entuzijazam pokušavao da prenese na svoje sugrađane, posebno u svojim filipikama.
(NASTAVIĆE SE)