Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Polovina građana ne vjeruje Vladi * Borovu brataničnu zaposlili pred izbore * Policija 10 godina ignorisala zahtjeve tužilaštva  * Isplatili A2A iako nisu uzeli 32 miliona od EPCG * Oči svijeta uprte u Helsinki * Narodna * Narod krpi ko stigne
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 16-07-2018

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
MIJOMIR PEJOVIĆ, POSLANIK DEMOKRATSKE CRNE GORE :
Ministar Pavle Radulović okrenuo se sada Nacionalnoj turističkoj organizaciji, za koju želi da bude tutor lokalnim turističkim organizacijama.

Vic Dana :)

Šta plavušina mama kaže ćerki koja ide na sastanak?
– Ako nisi u krevetu do 12, dođi kući.


Dođe lik u teretanu i pita instruktora:
– Na koju spravu da idem da bih privukao što više žena?
– Na bankomat, on je tu ispred...


Šeta se zec šumom i ugleda jedan dugačak red. Odluči zec da vidi šta se dešava. Krene on da se progura na početak reda, govoreći:
– Izvinite, oprostite, izvinite...
Kad je konačno došao na početak reda, medo koji je stajao ispred njega kaže mu:
– Je`l ti mali, šta si došao ovamo? Mrš nazad.
I odgurne ga skroz na kraj reda.
Ali zeka ne odustaje. Ponovo to uradi, ali medo ga ponovo odgurne.
Ponovi se to tako nekoliko puta, kad na kraju zec popizdi i kaže:
– E sad ni neću da otvorim pekaru.







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Feljton - datum: 2018-07-12 KAPITULACIJA CRNE GORE: KO JE GLAVNI KRIVAC ZA NESTANAK CRNOGORSKE DRŽAVE U PRVOM SVJETSKOM RATU
Petar Plamenac o uzrocima crnogorske kapitulacije
Petar Plamenac Petar Plamenac o uzrocima crnogorske kapitulacije Feljton je urađen po Ćetkovićevoj trećoj knjizi trilogije „Crna Gora iznutra - prošlost u sadašnjosti: Crnogorski separatizam - istorijski korijeni i razvoj”, koja je pripremljena za štampu
- PIŠE: Borivoje Ćetković

U članku Uzroci crnogorske kapitulacije, objavljenom u časopisu Nova Evropa (1926) Petar Plamenac optužuje Nikolu Pašića, nazivajući ga „perfidnim vizantijskim političarem” koji je „mučki klevetao Crnu Goru kod ruskog cara u februaru 1914, godine, a samu kapitulaciju vidi kao neposrednu posljedicu srbijanskog suparništva”.
Navešćemo neke od zaista teških optužbi koje je Plamenac uputio Pašiću:
„Pašić nije želio podjelu u dvoje jugoslovenskih krajeva Austrijske carevine. Od tog časa cjelokupan njegov rad težio je za uništenjem Crne Gore. On je sa tom politikom otpočeo kad je Velika Britanija ušla u rat protiv Austro-Ugarske, te se predviđala pobjeda na našoj strani... Pašić je tražio od saveznika ratnu pomoć u novcu, za Srbiju i Crnu Goru, i dobio ju je, uz ovlašćenje da on, kroz svoje ruke, daje od njega određeni dio Crnoj Gori. Od ove savezničke pomoći odredio je svakom crnogorskom vojniku – na hranu, odijelo i obuću – po pola dinara, a svakom srbijanskom, u iste svrhe, po 7 dinara dnevno! U interesu ujedinjenja, zar, mislio je da treba staviti rame uz rame crnogorskog vojnika prazne torbe uz srbijanskog vojnika pune torbe...Kao uslov davanja pomoći Crnoj Gori – iako su ovu, kako nama tako i njima, davali saveznici – te pod uslovom dobrih odnošaja sa Srbijom, tražio je, i dobio, da jedan srbijanski generalštabni oficir uđe u Vrhovnu Komandu, kao njen načelnik štaba. Služeći se istim sredstvima tražio je, i dobio, da 2/3 crnogorske vojske ide u Sandžak, da brani bokove i pozadinu pri odstupanju Srbijanske Vojske. Trećina naše vojske sama je imala braniti sve ostale granice Crne Gore prema Austriji i Albaniji.
Crnogorci su mobilisali u Svjetskom ratu ukupno do 53. 000 vojnika i vojnih obaveznika... Novi šef Štaba, P. Pešić, koji je na to mjesto postavljen 21. jula 1915. otpočinje tajnu kampanju, svjesno neistinitu, protivu Crne Gore, njene vlade, njene vojske, čiji je on nedostojni šef, i protivu kralja Nikole. N. Pašić se nije nikad uzdigao iznad ideje ujedinjenja Crne Gore, Bosne, i Makedonije pod Srbijom, da bi on mogao igrati ulogu velikog vezira. Za ostvarenje njegove zamisli, potrebno mu je bilo uništenje Crne Gore, a da bi to postigao, trebalo je diskreditovati Crnu Goru i kralja Nikolu. Naviknut na intrigu, koja je svagda bila glavna podloga njegove politike g. Pašić je mučki klevetao Crnu Goru čak i u najtežim časovima. U doba kad je pozivao Crnu Goru 1913. protivu Bugarske, on ju je pred carem Nikolom klevetao, i tražio pristanak Rusije da prisajedini Crnu Goru Srbiji. U času kad je tražio pomoć Crne Gore protivu Austrije 1914, on je bio riješen da uništi Crnu Goru kao samostalnu državu. Rezolucija srbijanske radikalne skupštine u Nišu, u jesen 1914, o kojoj g. Pašić nije prethodno govorio Crnoj Gori, jasan je dokaz za to. Za njega je vazda cilj pravdao sredstvo, ma bilo ovo i najnemoralnije. Osjećao je da je Srbija jača od Crne Gore;staračka sujeta ga je vukla da izvrši ujedinjenje uz uništenje Crne Gore dok je on na vlasti...Jedina politička briga g. Pašića bila je uništenje Crne Gore. Kralj je u g. Pašiću imao apsolutno povjerenje”.
„U dvorcu na Kruševcu kod Podgorice 30. decembra”, navodi P. Plamenac, (tadašnji potpredsjednik Narodne Skupštine), „našli su se kralj i njegova vlada i načelnik Vrhovne komande pukovnik Pešić. Pešić kaže Vladi:‘Sve je izgubljeno, da u vojsku nade nema, i da spas leži samo u miru sa neprijateljem’. Kada je ovo govorio, Crna Gora je imala tada još 30.000 nedirnutih vojnika na Tari prema Sandžaku, 6000 u Skadru i okolici i 2000 Kuča i Bratonožića i 6000 lovćenskih i hercegovačkih branilaca. Ukupno 44000 vojnika od 53.000 mobilisanih koji su bili gotovi da se bore”.
Za Plamenca drugog krivca za crnogorski separatni mir nema osim Petra Pešića – on je njegov „autor”. On i niko drugi „zaveo je crnogorsku vojsku u kapitulaciju” i to „ u času sudnome srpskog plemena”. Osramoćena je „Crna Gora vjekovni borac za srpsku stvar”.
I pukovnik Pešić, načelnik Vrhovne komande nije ostao dužan Plamencu – nazvao ga je „austrijskim čovjekom i vođom grupe za mir sa Austrijom”.
Za istoričare, pisce, političare, pristaše separatističkog fundamentalizma Petar Plamenac je „jedan od najdosljednijih i najbeskompromisnijih boraca za istinu o velikosrpskom i šovinističkom uništenju crnogorske suverene države i pravedne i časne uloge koju su Crnogorci i Crna Gora imali u Prvom svjetskom ratu”.
Teza Petra Plamenca da su „Srbijanci i Crnogorci dva svijeta” prihvaćena je od crnogorskih separatista – kada su vrijeme i okolnosti dozvoljavali ona je aktualizovana. U prikrivenoj, kamufliranoj formi prihvaćena je i u periodu socijalizma – prigrlili su je pojedinci iz najvišeg partijskog i političkog života Crne Gore. Puni procvat separatističkih ideja počinje nakon rascjepa u DPS-u 1997. godine i dostiže svoj vrhunac nakon „ vaspostave suverene i nezavisne” Crne Gore 2006. godine.
NASTAVIĆE SE

Komentari

Komentari se objavljuju bez zadrške.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj će biti izbrisan u najkraćem roku čim bude primijećen ili prijavljen, a autori spornog komentara rizikuju da budu prijavljeni nadležnim institucijama.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Najčitanije danas

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"