- Piše: dr Radoslav T. Stanišić, filmski i TV reditelj

U filmu „Druga strana medalje” islednik se ne zadovoljava činjenicom da je jedna žena osuđena zbog privrednog kriminala. Hadžić kao reditelj bježi od mistifikacije, ali se ne plaši ni melodrame ni svega onoga što smo navikli da nalazimo u socijalnoj literaturi i feljtonistici. Time što naglašava da film ima osnovu u životu, režija traži suočavanje i razmišljanje. U potresnom filmu „Protest” mladi monter, Ivan Bajsić, izvršio je samoubistvo skočivši sa solitera. Ova tragedija predstavlja povod za razne polemike i komentare kroz koje reditelj oživljava vrlo određen lik čovjeka koji ne prihvata konformistički situaciju oko sebe. Te individualne sudbine dosta zaokupljaju Fadila Hadžića u filmu „Novinar”. Film govori o životu novinara (Rade Šerbedžija) koji se sukobljava sa svojim urednikom jer mu ne želi objaviti članak. Smatra da urednici čuvaju svoje fotelje i zbog toga vode politiku nezamjeranja. I dok mu je položaj u redakciji vrlo loš, mlada koleginica (Vera Zima) jedna je od onih koja mu pruža podršku. Istovremeno i u njegovom braku nastaje kriza. Napušta ga žena (Milena Zupančič), koja smatra da on uzalud vodi svoje ratove, te nalazi zanimljivije ljude na svom radnom mjestu.
Glavni junak susreće starog novinara (Fabijan Šovagović), koji je postao teška pijanica, i s kojim po kafanama ispija čašice i vodi iskrene razgovore o novinarstvu. Poslije ga posjećuje u bolnici za antialkoholičare, gdje stari novinar i umire.
Situacija se u redakciji donekle smirila i novinar nastavlja svoju svakodnevicu; nakon teškog dana pred ponoć kupuje novine i odlazi u svoj pusti stan, film svakako ima aktualnu temu.
Dok iznosi činjenice, bar u početku filma, reditelj se služi narativnošću, ali čim izloži osnovne informacije ulazi u probleme, pa mu angažovanost da dođe ne samo do istine već i da zađe sa njenog naličja, daje snagu, a filmu obezbjeđuje dinamiku. Zato on nikad od svojih junaka, pa ni od ovog novinara srednje generacije, Kovača, ne pravi nekakav uopšteni pojam već ga maksimalno, kroz niz pojednosti objašnjava i određuje u svakoj prilici kako bismo prihvatili da njegovu suštinu ne bi trebalo tražiti van postupaka koje sam čini i sredine koja sve to na određen način izaziva. Ovaj mladi čovjek napravio je relativno uspješnu karijeru u jednom velikom dnevnom listu. Ima stan, porodicu, prijatelje, dobro i otvoreno piše, ali kroz sve to sve više dolazi u konflikt sa glavnim urednikom i nekim kolegama u redakciji. Kada izazove neprijatan incident u pijanom stanju i svađu sa glavnim urednikom, drži se u redakciji vrlo mučan partijski sastanak, na kome kolege treba da zauzmu stav i opredijele se ili za glavnog urednika ili za Kovača. Hadžić veoma znalački prikazuje atmosferu u kojoj se stvara list. Uporedo sa tehnologijom posla, pokazan je i cio sistem informacija, raznih nevidljivih uticaja, dogovaranja, instrukcija, određivanja šta se i u kojoj formi može da kaže, do načina na koji intervenišu uticajne ličnosti kada su nezadovoljne pojedinim vijestima i člancima. Istovremeno je to i analiza društvenih odnosa, karijerizma, veza između političkih foruma i pojedinih urednika, uz pokazivanje kako se stvaraju pojedine karijere. Glavni urednik neprekidno insistira na svojim stavovima i traži satisfakciju od mlađih novinara koji bi, po njemu, trebalo da osude Kovača, jer ga je nazvao staljinističkim mozgom.
(NASTAVIĆE SE)