Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Za poslovni prostor Milovog partnera dali 1,7 miliona * OEBS da se uključi u izborne reforme * Duže od tri godine rješavaju 4.400 predmeta * Za „Carine“ optužili i Mugošine savjetnike * Za poslovni prostor Milovog partnera dali 1,7 miliona * Austrija na nogama zbog Putina * Probušene čarape
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 19-08-2018

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
MOMČILO VUKSANOVIĆ, PREDSJEDNIK SNS-a :
Iz najavljenog djelovanja vlasti može se naslutiti da kroz izmjene zakona slijede napadi na Mitropoliju crnogorsko-primorsku i eparhije SPC. Međutim, ubijeđen sam da će to biti uzaludan pokušaj.

Vic Dana :)

Moja žena stavila telefon da joj se otključava na prepoznavanje lica. Skinula šminku i sad ga nosi na dekodiranje.

Prva žena na Mjesecu :
- Hjustone, imamo problem!..
- Šta je??
- Nema veze, ništa....
- Šta je problem??
- Ništa!!
- Molim te reci nam šta je problem?!..
- Znaš ti dobro šta je problem!!!!!

Pitaju plavušu koliko ima godina.
- Ma ne znam, to se stalno mijenja!

Kaže plavuša plavuši:
- Počela sam da sumnjam u svog muža, mislim da mi zadnje dijete nije njegovo...

Plavuša se jada prijateljici:
- Ah, trebam se naći s dečkom, ali sam potpuno zaboravila jel u 8:30 ili u 3:80!







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Feljton - datum: 2018-08-14 RADOVAN POPOVIĆ: MEŠINA BITKA ZA SOPSTVENU BIOGRAFIJU
Dobijanje Njegoševe nagrade i protivljenje mauzoleju
Andrić, Selimović i Crnjanski Dobijanje Njegoševe nagrade i protivljenje mauzoleju Feljton smo priredili prema Popovićevoj knjizi „Derviševa kobna ptica“, koju je objavio „Službeni glasnik“ iz Beograda
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
U jesen 1969. godine, Meši stiže još jedno zapaženo priznanje – Njegoševa nagrada. U „Oslobođenju“ izjavljuje: „Njegoševa nagrada jeste veoma visoko priznanje, to je naša književna nagrada najveća. Moji prethodnici, Lalić i Krleža, dosadašnji dobitnici Njegoševe nagrade, u vrhu su naše književnosti i čast je stati uz njih...“
Odluka o nagradi donijeta je većinom glasova, a u žiriju su bili: Čedo Vuković, predsjednik, Dragan M. Jeremić, Dimitar Mitrev, Slavko Leovac, Zoran Gluščević i Vlatko Pavletić. „Derviš i smrt“ prevodi se na petnaest jezika širom svijeta. U štampi se već govori o Mešinom novom romanu „Tvrđava“. Viziju toga djela dugo je nosio u sebi. Priprema svoja sabrana djela, koja namjeravaju zajedno da štampaju beogradska „Prosveta“ i „Svjetlost“.
Vijest objavljena u zagrebačkom „Vjesniku“ odjeknula je kao grom iz vedra neba: „Meša Selimović – seli u Beograd“. Pisac tim povodom izjavljuje: „Izdavačka djelatnost kod nas je u nezahvalnom položaju. Upućena je na nekoliko izvora finansiranja. Pisci daju rukopise, bez obzira na sve, pa i na to hoće li se njihovo djelo prodavati ili ne. U BiH, na primjer, ima tisuće pjesnika. Postoje zapravo tri kategorije: nepismeni, pismeni koji ne čitaju knjige i treća grupa – pismeni koji pišu knjige... Pisci nam gotovo svakog dana priređuju ne baš ugodne situacije. Posao mi je postao pretežak. Uz to, publicitet oko mene počeo je nekim smetati, a ja nemam potrebe da to više podnosim. Neću, na primjer, da slušam i priču kako je ’Svjetlost‘ prisilila čitaoce da kupuju i čitaju moj roman ’Derviš i smrt‘. Otići ću što prije budem mogao.“
A potom, 28. oktobra 1970. godine u „Vjesniku u srijedu“: „Jednostavno želim da odem! Ne volim pritisak na misao. Razlozi, dakle, postoje. Žao mi je i zbog divne atmosfere u ‚Svjetlosti‘ u kojoj sam proveo deceniju, i žao mi je zbog čitalaca koji žele da sam u njihovoj sredini. Sa njima ću, međutim, biti ma gdje da odem, jer je jedan od razloga za odlazak i potreba za tim da proživim i u drugim sredinama, radi novog romana...“
U emisiji Televizije Sarajevo „Večernji ekran“ Meša demantuje vijest o odlasku iz Sarajeva – promijenio je odluku – ostaje još. Bilo je to 2. novembra 1970. godine. Dobija nagradu AVNOJ-a. U titogradskoj reviji „Ovdje“ veli: „Derviš je svaki čovjek koji vjeruje u određenu ideologiju bez obzira koju i kakvu...“
U junu 1971. godine doživljava prvi moždani udar. Prenijet je na kliniku. Stanje se brzo stabilizovalo, izašao je iz bolnice i oporavljao se. Prijatelji su ipak brižni i nastoje da ga poštede bilo kakvih potresa, teških riječi i sukoba sa sredinom, koje Meša nije uvijek umio da izbjegne, niti je bi sklon da se povuče. Prije bolesti teško je doživio razgovor, partijski, na izletištu Stojčevac, na Ilidži, o konstituisanju bosansko-hercegovačke književnosti, tj. književnosti koja se stvara u Bosni i Hercegovini, a posebno razgovor o muslimanskoj naciji. Njegovi omiljeni pisci nijesu ovdje – on to ne krije. Oni su u Beogradu: Crnjanski, Andrić, Lalić, Ćosić, Ćopić, onda Vidosav Stevanović, pa pjesnici Raičković, Popa, Davičo, Kulenović... Smatra da oni daju ton savremenoj jugoslovenskoj književnosti.
Prihvata filozofiju egzistencijalista, život je, veli, apsurdan – pa ipak će, uprkos svemu, da živi. Voli onu Kamijevu maksimu: „Imam pravo da se ubijem, ali neću“. Ili, živjeti muci u inat, kako bi rekli njegovi bosanski seljaci. Volio je tu misao da naglašava. Piše novi roman – iz savremenog života. „Budi Musliman, ko ti brani...“ – govorio je Midhatu Begiću. „Piši se kako hoćeš... To je tvoje pravo...“
Volio je slobodu u mišljenju, u ponašanju i u životu uopšte. S više strana na njega je vršen pritisak u jesen 1971. godine da se prihvati članstva u Odboru za podizanje mauzoleja Njegošu na Lovćenu. Akcija je bila prvenstveno politička. Veliki broj najuglednijih intelektualaca odlučno se izjasnio protiv rušenja stare kapele. Meša na sve to kaže: „Uvijek me je uzbuđivala misao da je jedna veličanstvena planina, sa skromnim grobom na vrhu, postala spomenik jednom pjesniku. Zato mi je izgledalo nevjerovatno kad sam čuo da će se taj sklad narušiti a to znamenje obesvetiti. Nažalost, ta zamisao, potpuno izvan svega što se moglo očekivati, počela je da se ostvaruje.
I mada sam bio uvjeren da ništa novo ne može biti bolje i ljepše od skromne kapele na vrhu Lovćena, ipak me je zaprepastila neukusnost i agresivnost makete tog nepotrebnog projekta, koji djeluje mučno svojom težinom, jezivom hladnoćom, neljudskom odbojnošću. Takvi lažno monumentalni spomenici podižu se ljudima bez djela i zasluga, vlastodršcima kojima tragovi smrde nečovještvom. Velikom Njegošu, koji je svojim djelom sam sebi podigao najljepši spomenik, ova odbojna faraonska grobnica ne odgovara ni po čemu, nikako!“(NASTAVIĆE SE)

Komentari

Komentari se objavljuju bez zadrške.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj će biti izbrisan u najkraćem roku čim bude primijećen ili prijavljen, a autori spornog komentara rizikuju da budu prijavljeni nadležnim institucijama.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Najčitanije danas

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"