Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Za poslovni prostor Milovog partnera dali 1,7 miliona * OEBS da se uključi u izborne reforme * Duže od tri godine rješavaju 4.400 predmeta * Za „Carine“ optužili i Mugošine savjetnike * Za poslovni prostor Milovog partnera dali 1,7 miliona * Austrija na nogama zbog Putina * Probušene čarape
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 19-08-2018

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
MOMČILO VUKSANOVIĆ, PREDSJEDNIK SNS-a :
Iz najavljenog djelovanja vlasti može se naslutiti da kroz izmjene zakona slijede napadi na Mitropoliju crnogorsko-primorsku i eparhije SPC. Međutim, ubijeđen sam da će to biti uzaludan pokušaj.

Vic Dana :)

Moja žena stavila telefon da joj se otključava na prepoznavanje lica. Skinula šminku i sad ga nosi na dekodiranje.

Prva žena na Mjesecu :
- Hjustone, imamo problem!..
- Šta je??
- Nema veze, ništa....
- Šta je problem??
- Ništa!!
- Molim te reci nam šta je problem?!..
- Znaš ti dobro šta je problem!!!!!

Pitaju plavušu koliko ima godina.
- Ma ne znam, to se stalno mijenja!

Kaže plavuša plavuši:
- Počela sam da sumnjam u svog muža, mislim da mi zadnje dijete nije njegovo...

Plavuša se jada prijateljici:
- Ah, trebam se naći s dečkom, ali sam potpuno zaboravila jel u 8:30 ili u 3:80!







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Feljton - datum: 2018-08-17 PETAR ROMANOV: NA ZLATNOM TREMU RUSKE IMPERIJE (1) Period neslavne ruske istorije Poslije iznenadne smrti Petra Velikog nastupilo je vrijeme borbi za vlast u Rusiji i period prevrata, jer čuveni car nije uspio da za života odredi naslednika. Voljom gardijskih bajoneta, a uz veliku pomoć stranaca-plemića iz visokih krugova, smjenjivane su neodgovorne i neiskusne carice. Veoma pažljivo i uz dosta novih istorijskih činjenica, Petar Romanov je u knjizi „Rusija i Zapad” osvijetlio ovu epohu
-Preveo sa ruskog: VOJIN PERUNIČIĆ

Vremenski period od Petra Velikog do Katarine II mnogi ruski istraživači su pretrčali na brzinu, čak i sa prizvukom gnušanja, vjerovatno ne želeći da skreću pažnju na istorijski beznačajne i male ličnosti poslije takvog diva kao što je bio Petar I. U tom periodu nije bilo tragičnosti Smutnih vremena, niti velikog uspjeha Petrovih reformi. Zato je bilo mnogo dvorske ljubomore, sujete, zavjera i doživljaja iz spavaćih soba nerazumnih i beskrupuloznih carica, koje nijesu dolazile na presto po zakonu, već zahvaljujući podršci gardijskih bajoneta.
U jednoj od svojih zabilješki Vasilij Ključevski, jedan od najoštrijih na jeziku ruskih istoričara, nazvao je sve te carice „kradljivicama vlasti, koje su se bojale i običnog poziva iz suda”. U drugoj zabilješci ova ista misao se opet ponavlja:
„To je bila epoha lopovskih vlada, koje su se same stidjele svoje vlasti, ali su bez imalo stida pružale podršku svojim caricama.”
Tada je i Sergej Solovjev bio u pravu kada je zapisao sledeće:
„Zbog toga što se nije pažljivo izučavala ruska istorija XVIII vijeka, obično su ponavljali da vrijeme koje je proteklo od smrti Petra Velikog do dolaska na presto Katarine II jeste neslavno, da ne zaslužuje da se proučava, da je to vrijeme, u kojem su carovale intrige, prevrati na dvoru i vrijeme kad su vladali stranci. Uz pažljivije izučavanje ruske istorije, slični stavovi se ne mogu više ponavljati.”
I zaista, nema praznog hoda u istoriji, čak ni ako se, ironijom sudbine, na visokim položajima neko vrijeme nađu posebno ograničeni ljudi. Baš zbog toga je važno proučiti šta je bilo sa Petrovim nasleđem, koje je sakupljano uz nevjerovatne napore i mučenja. Za ovaj rad, koji je posvećen istoriji međusobnih odnosa Rusije i Zapada, upravo ovaj period je posebno interesantan zbog „vladavine stranaca”.
Ako je čak ta epoha i bila opterećena samo intrigama i favorizovanjem, veoma je važno razumjeti kakvu su ulogu odigrali stranci u svemu tome. Još je važnije biti objektivan u procjeni u kojoj je mjeri Zapad kočio napredak koji je Petar započeo, a koliko su mu pomagali da odgaji posađeno evropsko sjeme.
Na kraju, to je neophodno shvatiti i zato što baš taj period ruske „patriote” obično koriste da ukažu na štetu koju su stranci nanijeli Rusiji. Od tih vremena Rusima je ostala u nasleđe antipatična riječ „bironovština” (riječ potiče od imena Biron, miljenika carice Ane Ivanovne). Ovaj termin svakog patriotu snažno podsjeća na nadmoć stranaca i njihovo nepoželjno miješanje u unutrašnju i spoljnu politiku u njihovoj zemlji. Pored toga, sada se već malo ko sjeća da je u ruskoj istoriji bilo nekoliko birona i da glavni protivnik favorita nije, u stvari, bio Rus, već drugi Njemac, jedan od najistaknutijih „ptića iz Petrovog gnijezda”, feldmaršal Minjih.
Ovdje od samog početka treba obratiti pažnju i na to da se savremenici nijesu izjašnjavali o Bironu ni blizu tako jednostrano kao što su njihovi potomci, a sam pojam „bironovština” se pojavio kasnije, uglavnom zahvaljujući memoarima dva ljuta protivnika favorita,tog istog Minjiha i njegovog ličnog ađutanta Manštejna. To sjeme, kad je palo na tlo, bilo je zalivano, kako opravdanim uvredama, tako i primitivnim nacionalizmom, koji je bio pomiješan sa mržnjom, ali ni blizu nije bilo potkrijepljeno dokazima. Tim povodom Aleksandar Puškin primjećuje:
„On (Biron) je imao nesreću što je bio Njemac, na njega su svalili cijeli užas Aninog carovanja, koje je bilo u duhu njegovog vremena i narodnog života.”
Uostalom, „bironovština” je samo fragment ogromnog mozaika u međusobnim odnosima Rusije i Zapada u tom vremenu. Poslije smrti Petra Velikog, zapadna politika se našla pred složenim izborom. Naglo napredovanje Rusije, koja je već izvršila dosta uspješnih pohoda u srce Evrope, izazivalo je strah, ali sa druge strane, Petrova reforma se mogla ostvariti samo zahvaljujući Zapadu. Zapadne ideje i zapadni specijalisti su je učinili plodotvornom.
Ubiti sopstveno dijete, pokušati deevropeizovati Ruse, kako je maštao Karlo XII, utjerivati Ruse u drevnu Moskoviju je bio čin koji nije samo rizičan, već beskoristan i besmislen. Namamljivanjem se pokušalo da se novi evropski partner iskoristi za svoje interese, trebalo je probati (pošto Rusi nijesu imali jakog nacionalnog lidera) da se Rusija veže za svoju sopstvenu politiku.
Baš u to vrijeme su počeli tajni, ali žestoki i surovi sukobi ambasadora na ruskom carskom dvoru. U igri su korištena sva sredstva: podmićivanja, prevare, falsifikati, čak i spavaća soba carice. Glavni igrači u tom periodu su bili diplomate i tajni agenti Engleske, Francuske, Pruske i Austrije.
Cijena pobjede ili poraza u tom tajnom ratu je bila neuobičajeno visoka. Ruski vojnik, koji je već postao poznat u Evropi kao jaka komponenta ove ili one koalicije, mogao je da riješi stvar u korist bilo koga.
(NASTAVIĆE SE)

Komentari

Komentari se objavljuju bez zadrške.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj će biti izbrisan u najkraćem roku čim bude primijećen ili prijavljen, a autori spornog komentara rizikuju da budu prijavljeni nadležnim institucijama.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Najčitanije danas

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"