-Piše: Veselin Lazarević

Džons je okupio Rolingstounse i počeo da stvara imidž grupe na preziru prema konvencijama i autodestruktivnom hedonizmu. Kit Ričards je postao zaštitni znak takve životne filozofije... Džeger je volio da uči, Kita ništa nije zanimalo osim muzike, filma i, povremeno, kakve istorijske knjige. Džeger je volio red, Ričards se odlično snalazio u neredu. Postaće The Glimmer Twins (Setlucavi blizanci)... Prvu veliku priliku Stounsi su dobili 12. jula 1962. godine, kad su nastupili u londonskom klubu Marki umjesto grupe Alexis Korner Blues Incorporated. Prvi singl Come On, obradu pjesme Čaka Berija, snimili su, 7. jula 1962. godine, za produkciju kuću Decca. Ubrzo su stigli i prvi naslovi po novinama...
Kit je počeo da preuzima ulogu lidera, zajedno s aranžerskim, pa čak i producentskim poslovima. Stounsi su 17. aprila 1964. objavili prvi album. Tako je počela vožnja rollercoasterom s kog ni četrdeset godina kasnije još nijesu sišli. Iste godine, 1. juna, prvi put će stupiti na američko tle i odraditi skromnu turneju... Stounsi su 25. oktobra 1964. nastupili u TV šou Eda Salivena i svirali Time Is On My Side. Na koljena je palo šezdeset miliona Amerikanaca. Mladi od oduševljenja, stariji od zgražavanja... Osvajanje Britanije više niko neje mogao da zaustavi.
Uprkos svemu, Stounsi su bili opijeni Amerikom, a to se osjetilo i u njihovim pjesmama. U junu 1965. snimaju (I Can`t Get No) Satisfaction, svoj najveći hit, zasnovan na muzičkim idejama koje je Ričards pokupio u Menfisu i Harlemu. Otkrili su Americi ono što ni sama nije znala da ima. Prilikom jedne od čestih posjeta Njujorku Kit upoznaje Anitu Palenberg, dvadesetdvogodišnju plavušu zanosnog izgleda. Glumila je u fabrici Endija Vorhola, a govorila je šest jezika. Ričards je bio očaran. Upoznao ih je Brajan Džons koji se s njom već bio spetljao. Osim toga, Linda, koja je već pomalo poludjela od LSD-a, poklonila je njegovu „stratokaster“ gitaru izvjesnom Džimiju Džejmsu. Ričard joj je pokazao put u pakao i ona je otišla sa Džimom. Taj Džim će uskoro postati čuveni gitarista Džimi Hendriks. Ričard će se oženiti sa Anitom Palenberg... Ubrzo nalaze Brajana mrtvog u bazenu svoje vile. Kit i ostali održali su 3. jula 1969. u Hajd parku veliki koncert, na kojem su se oprostili od Brajana. Pred više od 300.000 ljudi, u gotovo nevjerovatnoj tišini, Džeger je izgovorio nekoliko stihova iz Šelijeve poeme „Adonais“: „Mir, mir, on nije mrtav...“, dok su tri hiljade ranije pripremljenih bijelih leptira, puštenih iz kaveza, prekrili nebo.
Smrt Brajana Džonsa kao da je oslobodila bend loše karme – odnosno pritiska uvijek mračnog i depresivnog gitariste. Ništa više nije moglo da ih zaustavi. Čak ni ubistvo jednog crnog posjetioca njihovog koncerta 6. decembra 1969. u Altamontu blizu San Franciska, kad su red održavali motociklisti „Anđeli pakla“ iz Los Anđelesa. Koncert u Altamontu bio je brutalan kraj hipijevskih šezdesetih, ali ne i kraj za Stounse, koji su dan ranije izdali album Let It Bleed. Zlatno doba Stounsa potrajaće još neko vrijeme, zaključno s albumom Sticky Fingers (1971) i Exile On Main St. (1972). Ričards se ponovo vratio na Redlands da se barem malo odmori od ludila koje je neprekidno pratilo bend. Želio je da malo bude sa sinom... Potom odlaze u Švajcarsku. Uskoro im se pridružije ostatak benda.
Anita je 17. aprila 1972. u ženevskoj klinici Vevery rodila kćerku Dandelion. Baka Doris Ričards ubrzo ju je prekrstila u Anđela. Devet mjeseci kasnije Kit je napisao pjesmu Angie. U međuvremenu, šef Atlantic Recorda Ahmet Ertegun rekao je da želi novi album. Kitu, koji nije smio ni u Britaniji ni u Francuskoj, palo je na um da Stounsi novi album snime na Jamajci... Poslije povratka u Švajcarsku 1974, izlazi album It`s Only Rock` n` Roll, a Mik Tejlor krajem godine odlazi iz benda, frustriran svojom ulogom u Stounsima. Ubrzo je stigao Ron Vud (iz grupe Faces). Kit je dobio novog prijatelja u piću. U proljeće 1976. Aniti i Kitu rađa se treće dijete, djevojčica Tara, koja umire od gušenja u krevetiću 6. juna 1976. Početkom 1977. Kit je na aerodromu u Torontu uhapšen jer su mu carinici pronašli 130 grama kokaina i LSD, a u sudnici je mladoj poroti pokušao da objesni pritisak koji nosi na svojim leđima kao jedan od lidera Stounsa. Zatvorsku kaznu Ričards je izbjegao još jednim dobrotvornim koncertom Stounsa, ovog puta za slijepe... Iste, 1978, Stounsi su objavili Some Girls, svoj najbolji album još od Exile On Main St. Ali sve to nije moglo da spase uzdrmani brak Kita i Anite: razveli su se 1979, a on se ubrzo oženio s Peti Hansen, supermodelom. U tom braku rođene su dvije kćerke, Teodora i Aleksandra.
Sledećih godina Kit i drugovi rade na nekoliko solo projekata i sviraju samo na koncertima. Album Voodoo Lounge snimaju 1994. i kreću na veliku svjetsku turneju.
Stounsi postoje duže od bilo kojeg rok benda na svijetu. Ponajviše zahvaljujući Kitovom zaslugom, koji je gurao dalje i kad bi svi drugi već odavno odustali. Nakon pretposlednje velike turneje nazvane Forty Licks, 2003, potom 2007, povodom 44 godina postojanja, publika i kritika ih ocjenjuju izvanredno... Vjerovatno će svirati gitaru dok ne umre. Kao i njegovi bluz heroji koje je zavolio još kao klinac iz Dartforda...
(Nastaviće se)