-Preveo sa ruskog: VOJIN PERUNIČIĆ

Ruski ambasador u Konstantinopolju Rumjancev, dobivši obavještenje o prevratu, u svoje ime je pisao Ostermanu:
„Ne samo mene ovdje, već cijelu moju pratnju je obuzelo iskreno radovanje, osjećajući da je Vaša svjetlost to izvela svojim mudrim postupcima“.
Kao što vidimo, grof je u to vrijeme već imao sasvim određenu i stabilnu reputaciju.
Šetardi i Rumjancev su pogriješili. Zavjeru je organizovao Minjih, a hapšenje Birona i njegovog brata Gustava, koji se u tom momentu takođe nalazio u Peterburgu, a to je bilo u noći na 9.novembar 1740.godine, obavio je feldmaršalov ađutant Manštejn. Evo kako Kostomarov u svom izlaganju opisuje hapšenje Birona:
„Manštejn se našao u velikoj sobi, u kojoj je na sredini bio bračni krevet i na njemu su ležali Biron i njegova supruga... Probudivši se iznenada, supružnici su odmah shvatili da se dešava nešto loše i počeli da viču uglas iz sve snage. Vojvoda je hitro skočio sa kreveta, sam nije znao kuda da bježi, htio je da se sakrije pod krevet, ali je Manštejn prošao sa druge strane kreveta, uhvatio je vojvodu i stegao ga svom snagom i istovremeno pozvao svoje grenadire, koji su čekali pred vratima. Grenadidiri su se odmah pojavili. Biron je, uspjevši da ustane na noge, mahao pesnicama na sve strane, i lijevo i desno, braneći se da ga ne uhvate, vikao je iz svega glasa, ali grenadiri su ga kundacima od pušaka prisilili da legne na patos, stavili su mu maramicu u usta i oficirskim šalom svezali ruke i noge. Iz spavaće sobe su ga iznijeli polunagog, a čim su ga iznijeli, pokrili su ga vojničkim šinjelom i takvog unijeli u feldmaršalovu kočiju, koja je već čekala ispred vrata“.
Ovaj opis navodimo detaljno samo iz jednog razloga. Svi sledeći prevrati u Rusiji su se odvijali približno slično po ovoj šemi i praćeni su sličnim scenama. Godinu dana kasnije, tačno tako su uhapsili heroja ovoga prevrata feldmaršala Minjiha.
Kao kuriozitet dodaćemo sledeće. Na dan prevrata Minjih se dva puta u toku dana sretao sa Bironom, prvo je s njim ručao, a zatim ga je regent pozvao na večeru. Dok su večeravali, dosta zamišljen, Biron je iznenada postavio feldmaršalu nezgodno pitanje, pitavši ga da li je u svojoj vojnoj karijeri morao da preduzima akcije noću. Inicijator prevrata, već znajući o planovima za pretstojeću noć, sa velikom mukom je uspio da sakrije uzbuđenje.
Iskusni i oprezni Osterman, osjetivši u vazduhu nekakve političke „namagnetisane bure“, vjerovatno, po svojoj uobičajenoj navici, za svaki slučaj, legao je u krevet, ali je ovog puta o najvažnijim događajima saznao kasno. Osim toga, nepovjerljivog grofa mogli su da izvuku iz postelje tek tada, kad su ga očevidci ubijedili da je regent stvarno uhapšen.
Ana Leopoldovna je postala vladarka Rusije na period od godinu dana, njen muž Anton Ulrih je postao novi ruski generalisimus, Biron je poslat u progonstvo, a Minjih je svega na nekoliko mjeseci (dok se nije posvađao sa Braunšvejskom porodicom) bio predsjednik Vlade.
Čak je nova vlast, za svaki slučaj, odlučila da nagradi Ostermana, on je dobio čin admirala, ali se ne zna zbog čega. Budući da starac nije imao nikakve veze sa morem i mornaricom, on se uvrijedio i odmah je počeo da nahuškava novog generalisimusa Antona Ulriha na feldmaršala Minjiha. U tome je i uspio. Iznervirani feldmaršal je podnio ostavku i izjavio da ima namjeru da zauvijek napustu svoju drugu domovinu. Pozivi iz inostranstva nijesu ga natjerali da se prodomišlja. Čovjeka koji je pobijedio Turke, na primjer, najviše su zvali da se vrati u Prusku. Feldmaršal je razmislio, pokolebao se i ostao u Rusiju da čeka promjene. I veoma brzo je dočekao. Istina, ne one, na koje je računao.
Ana Leopoldovna nije uspjela ni da zavoli svoj novi položaj, a već su uspjeli da podmetnu minu pod njenu porodicu. Minjih je izveo svoj državni udar 9.novembra 1740.godine, a nakon godinu dana, 25.novembra 1741.godine, novim prevratom je na presto došla Jelisaveta. Sad je došao red na feldmaršala da osjeti na sebi „sve ljepote“ ponoćnog hapšenja.
Na pola puta za Sibir on je sreo kočiju, kojom se Biron vraćao iz progonstva. Neprijatelji su se pozdravili i poklonili jedan drugom. Feldmaršala su smjestili u Pelim, u tu istu kuću, u kojoj se do tada nalazio bivši regent.
Minjih nije mogao da se požali na loše uslove i neudobnost, jer je on lično, prije godinu dana, pravio plan (mislimo da je to radio sa zadovoljstvom) zatvorskih uslova, specijalno za Birona.
U politici se i tako nešto događa. K R A J