Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Mariju nude status svjedoka saradnika * Dali podršku srpskom narodu * Eraković nije prijavio imovinu * Brajovića ne mogu spasiti ni najbolji svjetski advokati * Nikoga nećemo pitati za dozvolu da kupimo S-400 * Bogataško državljanstvo * Papagalo
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 03-09-2018

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
RANKO KRIVOKAPIĆ, čelnik SDP-a:
Nezavisnost bez demokratije ne znači ništa do otvorena vrata za populizam, bolest modernog društva i zarobljenu državu.

Vic Dana :)

Dvoje komšija razgovaraju telefonom:
- Noćas je bilo grozno nevrijeme. Je li ti velika šteta na krovu ?
- Nemam pojma, još uvijek ne mogu naći krov!


Počela djevojka da se dopisuje na sms čatu. Kaže on:
• Opiši sebe.
Ona:
• Plavuša sam...
On:
• A oči?
Ona:
• Imam!


Mladi par se mazi na klupici u parku. Ona mu šapuće na uvo:
- Dragi, znaš, imaćemo troje djece
- Kako znaš? - pita on.
- Pa trenutno su kod moje mame!







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Feljton - datum: 2018-08-30 DR SLOBODAN SELINIĆ: POČECI DIPLOMATIJE SOCIJALISTIČKE JUGOSLAVIJE (5) Dovođenje podobnih kadrova Feljton smo priredili prema Selinićevoj knjizi „Partija i diplomatija u Jugoslaviji 1945-1952”, koju je izdao Institut za noviju istoriju Srbije iz Beograda
-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

Rad u Moskvi Stanoje Simić završio je u proljeće 1945, kada je jugoslovenskim komunistima bio potrebniji u zapadnom svijetu, s obzirom na to da je bio građanski političar, dok je nastavak saradnje sa SSSR-om nalagao da u Moskvu bude poslat provjereni komunistički kadar. Zato je Simić postavljen za ambasadora u SAD.
Stanoje Simić je imao veliki uticaj i u određivanju jugoslovenskog predstavnika u Rumuniji, u jesen 1944. On je iz Moskve 26. septembra 1944. upoznao predsjednika NKOJ-a Josipa Broza da se Ivan Šubašić preko njega obratio molbom sovjetskoj vladi da ‚‘jedan od naših predstavnika brani u Rumuniji naše interese‘‘. Jugoslovenske interese je do tada zastupala Švajcarska, ali ona sa SSSR-om nije imala diplomatske odnose pa, s obzirom na nastupanje Crvene armije, to očigledno više nije bilo pogodno za jugoslovensku stranu. Simić je pretpostavljao da se sa idejom o imenovanju jugoslovenskog predstavnika u Bukureštu Šubašiću obratio bivši savjetnik jugoslovenskog poslanstva u Rumuniji Dragutin Kulmer, jer se obraćao i njemu, pa je vjerovao da bi Šubašić mogao da postavi upravo Kulmera na to mjesto. Evidentno je da se Simiću ta ideja nije svidjela. Zato je predlagao Brozu da on, tj. NKOJ, pošalje u Rumuniju ‚‘nekog vojnog predstavnika‘‘, koji bi zastupao jugoslovenske interese i održavao vezu sa sovjetskom komandom. Slično je predlagao i za Bugarsku. Broz je reagovao veoma brzo i već 1. oktobra 1944. član AVNOJ-a Nikola Petrović je dobio punomoćje da u ime NKOJ-a zastupa interese Jugoslavije u Rumuniji. Njegov zadatak je bio da ‚‘preuzme organizaciju prikupljanja jugoslovenskih državljana u Narodnooslobodilačku vojsku, da preuzme imovinu i inventar bivšeg poslanstva Nezavisne države Hrvatske i Jugoslavije u Rumuniji i da reguliše sa sovjetskim predstavnicima sva ostala pitanja koja se tiču Jugoslavije‘‘. Sjutradan su o ovome informisani i Velebit u Londonu, kako bi o tome obavijestio Šubašića, i Simić u Moskvi. Od Šubašića je ubrzo dobijena saglasnost, jer je Velebit javio 7. oktobra da se Šubašić saglasio sa postavljanjem Petrovića i da će o tome obavijestiti saveznike. Petrović je odmah otputovao za Rumuniju i smjestio se u Poslanstvu NDH, jer švajcarsko poslanstvo nije željelo da mu preda zgradu jugoslovenskog poslanstva. Zato je tražio da Šubašić telegrafski zatraži od švajcarske vlade u Bernu da ona u tom smislu izda naređenje svom poslanstvu u Bukureštu. Petrovićev dolazak je natjerao Kulmera da se već 2. oktobra obrati direktno Josipu Brozu. Informisao je Broza da je prije rata bio savjetnik Poslanstva, da zbog bolesti nije mogao da napusti Rumuniju i da je ministar spoljnih poslova londonske vlade Ninčić tražio od njega da ostane u Rumuniji, gdje je rat proveo ‚‘pod protekcijom ovd. švicarskog poslanstva‘‘. Naveo je i da je smatrao da je zaključenjem primirja sa Rumunijom „vraćen u aktivnost mog zvanja jugoslovenskog diplomate od karijere‘‘, ali da od londonske vlade o tome nije dobio instrukcije. Međutim, kada je u Rumuniju došao Petrović, Kulmer je očigledno odmah shvatio da su se vremena promijenila, pa je pisao Brozu: ‚‘Vidi se da ste Vi, gospodine Maršale, preuzeli inicijativu u ovom dijelu Evrope‘‘. Stoga mu je ostalo samo da novoj vladi ponudi svoje profesionalne usluge: ‚‘Želim prije svega da sa aktivnim radom budem od koristi našoj državi i stavljam Vam se na raspoloženje s molbom da me upotrijebite gdje budete nalazili za shodno.‘‘ Na kraju je Titu iskazao svoju ‚‘potpunu odanost i visoko poštovanje‘‘.
Kako je Rumunija bila poražena zemlja, to Jugoslavija u njoj nije odmah obnovila rad diplomatskog predstavništva, već je ustanovila političko predstavništvo, koje je imalo više naziva (Predstavništvo NOVJ, a kasnije Jugoslovenska delegacija pri Savezničkoj kontrolnoj komisiji za Rumuniju i Predstavništvo DFJ/FNRJ). Na čelu ovog predstavništva tokom 1945. bio je Nikola Grulović.
Uticaj „nove‘‘ Jugoslavije uspostavljen je tokom rata i u Albaniji i bio je višeslojan: politički, vojni i partijski. Od avgusta 1944. kod Vrhovnog štaba NOV Albanije nalazila se Vojna misija na čelu sa pukovnikom Velimirom Stojnićem, koji je postao i prvi jugoslovenski poslanik u Albaniji, dok ga je u novembru 1945. nije naslijedio Josip Đerđa.
Dok je poslije sporazuma Tita i Šubašića, prije svega preko Velebita i njegovog rada u Londonu, vršio napore da u diplomatsku službu uđe što više NOP-u odanih kadrova a iz službe budu uklonjeni protivnici NOP-a, NKOJ je u ljeto 1944. nastojao da uspostavi vezu i sa Vatikanom, makar poluslužbeno, tim prije što su u Rimu slovenački klerikalci vodili snažnu kampanju protiv NOP-a. U tom cilju je u avgustu i septembru 1944. u Rimu, kao delegat NKOJ-a, boravio Edvard Kocbek. Budući da je bio hrišćanski socijalista i da je važio za slovenačkog predstavnika u NKOJ-u, nije slučajno što je baš on izabran za uspostavljanje kontakta sa Svetom stolicom. Cilj njegove posjete Vatikanu bio je ‚‘sondiranje terena‘‘, tj. da opiše položaj Katoličke crkve u Jugoslaviji do rata, objasni stav NOP-a prema Katoličkoj crkvi i ispita mogućnost promjene stava Vatikana prema NOP-u.
(NASTAVIĆE SE)

Najčitanije danas

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"