-Piše:Budo Simonović

Moji ujaci Milan i Vukašin Vukotić se, kako sam već naglasio, nijesu pridružili partizanima, ali ni četnicima ni nacionalistima Krsta Popovića – kazuje dalje Pavle Bučaj.
– Uglavnom su se savijali oko kuće, radili i pomagali da se održi veliko domaćinstvo, a kad bi naišla kakva vojska, sklonili bi se dok prođu. Tako sve do jeseni 1944. kada im je neko poradio o glavi iako se znalo da su potpuno bezopasni, jer, kako mi je tvrdila moja baba, njihova majka, nijesu imali ništa od oružja.
Moja baba Marija, Milanova i Vukašinova majka, i njihove sestre, moja majka Danica i tetka Milica, sa ovog svijeta su otišle u tvrdom uvjerenju da je u smaknuće mojih ujaka bio upleten Milan Popović, sin Nikole Pekova Popovića. Nikola i njegova žena Milica, bili su kumovi sa Ilijom i Marijom Vukotić, krstili im svu đecu. Njihov sin Milan, mladi skojevac, u tom ratnom zlovaktu se, po prilici, zaljubi u jednu komšinicu, Stanu Damjanović – bila lijepa i naočita. U nju se, kako su mi pričale baba Marija, majka Danica i tetka Milica zaljubio i moj ujak Vukašin, a ona je, izgleda, više voljela Vukašina. Kako god bilo, tek zbog toga je izgleda došlo do zavađe između Vukotića i Popovića, a po nekim pričama u sve su bili upleteni i prsti nekoga od Baletića.
Ako je vjerovati onome što sam čuo od babe, majke i tetke, Milan Popović se, ljubomoran i uvrijeđen, navodno zakleo da će se osvetiti Vukotićima. On je, inače, imao još četiri brata – Jaga, kojem je pravo ime bilo Dušan, koji se takođe krio i izbjegavao vojske kao i moji ujaci, zatim Blaža, Radosava i Radovana. Sve su to bili divni ljudi, a posebno su se izdvajali Blažo i Radosav, i moja ujčevina, pa dakako ni ja, sa njima nikada, uprkos svim pričama i sumnjama, nijesmo kvarili odnose.
Po svemu što sam doznao, kum Milan Popović je sigurno znao gdje su se se tog kobnog 13. oktobra 1944. godine uveče sklonili moji ujaci, da se nalaze u jednoj pećini nedaleko od imanja, tim prije što je sa njima te noći bio i njegov brat Jago. On je, po prilici, obećao da će sa partizanskom vlašću utanačiti da se oni sjutradan mogu bezbjedno i bez ikakvih posledica prijaviti jer nijesu nikome ništa dužni.
Ostala je, međutim, do danas sumnja da je Milan Popović te noći otišao u Riđane na sastanak sa Dragom – Danjom Vujovićem, koji je u tom trenutku bio glavnokomandujući u mjestu (po nekim do danas živim pričama, tom sastanku je prisustvovala i Dunja Vukotić, bliska rođaka, sestra od izvanjeg strica Milanova i Vukašinova). Tu je donesena odluka da se Vukotići pobiju i niko nije ni spominjao ni njihovu nevinost ni namjeru da se prijave.
Danjo je, kako se kasnije doznalo, odatle otišao na Trubjelu u štab partizanski, u višu komandu i prenio odluku sa sastanka u Riđanima, tvrdeći da su Vukotići opasni četnici. Naravno, u štabu su povjerovali u Vujovićevu priču i bez ikakve dalje provjere dali saglasnost za likvidaciju Vukotića. Odredili su šestočlanu patrolu sa Ćetkom Vojičićem na čelu, koja je dobila zadatak da izvrši taj zločin, a pomagale su im, po svemu sudeći, i neke komšije koji su dobro poznavali teren i tačno znali i gdje se nalazi skrovište Vukotića i kojim će pravcem krenuti.
Kad su Vukotići sa kumom Dušanom - Jagom Popovićem ujutro izašli iz skloništa i, kako je dogovoreno, krenuli u komandu mjesta da se prijave, Jago se odjednom predomislio. Do danas je ostalo nejasno da li je naslutio opasnost ili je, možda, znao šta se sprema, tek on je šmugnuo kroz gustiš na suprotnu stranu. Nedugo potom su grunule puške, a po tome što su obojica mojih ujaka pogođeni u glavu (Vukašinova crnogorska kapa je bila sva izrešetana) jasno je da su dželati pucali izbliza i to s leđa...
Sjutra: UBIJENI NA BOŽJOJ PRAVDI

Tragedija Gardaševića

Pavle Bučaj tvrdi da je Dušan – Jago Popović, kad je odlučio da se ne predaje partizanskoj vlasti i odvojio se od njegovih ujaka Milana i Vukašina, pobjegao i sklonio se u kući Pavla Gardaševića u kojoj su se u tom trenutku po prilici zatekle samo Pavlova žena Gospava i njena ćerka Vidosava, već stasala i glasita djevojka. Nikad se vjerovatno neće saznati šta im je i da li im je uopšte tom prilikom nešto ispričao, a do danas se govorka da im je, bajagi, kazao šta se sprema Vukotićima, da je u pitanju namještaljka. Bilo kako bilo, tek nedugo potom neko je jedne noći ubacio bombu u kuću Gardaševića i ubio i Gospavu i Vidosavu. Taj monstruozni zločin i njegovi stvarni motivi nikada nijesu razjašnjeni, a pored ostalog, postoji i sumnja da je i to bio stravični epilog neke neuzvraćene ljubavi, da je i Vidosava bila žrtva svoje ljepote, odnosno da neko nije mogao preboljeti to što nije zadobio njenu naklonost...