- Priredio: Miladin VELjKOVIĆ

Nikolaj Velimirović u svojoj knjizi besjeda o spiritizmu dalje zapisuje: ‚‘Osnovna istina spiritizma jeste da postoji jedan viši duhovni svijet, koji stoji u neposrednom dodiru sa ovim fizičkim svijetom. Zaključak od ove istine jeste, da ćemo mi do smrti biti članovi toga višeg, spiritualnog svijeta. Stotine i hiljade i stotine hiljada primjera pojava duhova, počev od pojave Samuila caru Saulu pa do spiritističkih pojava našeg vremena, koje su proučili i objavili naučnici i filosofi: Kruks, Fehner, Lombrozo, Džems i drugi, predstavljaju jednu jaku empiričku i naučnu podlogu za vjeru u besmrće. Spiritizam ništa drugo nije do pokušaj, da se opitom dokaže glavna istina vjere hrišćanske, i svake vjere, – besmrtnost. To zahtijeva moderno vrijeme. Moderni način mišljenja zahtijeva da se sve dokumentuje kao istina opitnim naučnim saznanjem. Moderni ljudi neće da vjeruju dok ne vide i ne čuju i ruke svoje u rebra vaskrslih ne polože. To ima i svoju dobru stranu. No to pokazuje i ogrubjeli smisao za jedan viši ideološki način saznanja. Ljudi su i prije Hrista i prije organizovanog i raširenog spiritizama vjerovali u život čovjeka poslije smrti. Prosti ljudi su dolazili do te vjere instinktivnom slutnjom, a filosofi još i logikom stvari... Najveći ljudi u istoriji bili su i najvidovitiji. Najvidovitiji bili su najreligiozniji. A najreligiozniji su davali oblik ljudskom životu. Mi moramo, braćo, poći za najvećim, najvidovitijim i najreligioznijim. Mi moramo koračati za njima s povjerenjem. Bog neće dati njima, da u propast otidu, a oni neće dati nama, da zalutamo‘‘.
Tokom boravka u Britaniji prije Prvog svjetskog rata, Mijatović je bio u kontaktu sa Hinkom Hinkovićem, a veliki uticaj na njega su imali novinar Vilijam Tomas i Stid i ser Oliver Lodž. Mijatovićevo ime je postalo poznato zahvaljujući spiritističkoj seansi (kojoj on lično nije prisustvovao ali je poslao potpis kralja Aleksandra Obrenovića u zatvorenoj koverti) na kojoj je medijum predvidio ubistvo kralja Aleksandra i Drage Mašin, tri mjeseca prije nego što se zaista dogodilo. Mijatović u memoarima objavljenim na engleskom jeziku 1917. godine piše da je 1899. dobio jedno pismo iz Karlovca od tri osobe koje su sebe nazivale spiritistima a jedna od njih je bila medijum. Te osobe su na osnovu uputstva sa seansi tražile grob Atile Hunskog a potom im se javio i duh cara Dušana koji ih je uputio na Mijatovića koji je trebalo da im pomogne oko pronalaženja njegovih insignija. Mijatović je nekoliko godina poslije prijema ovog i još nekih pisama od istih osoba otišao u London kod jednog medijuma da prizove duh cara Dušana ali mu se tom prilikom javio i duh ubijenog kralja Aleksandra Obrenovića. Ta seansa, kaže on, uvjerila ga je više od bilo čega da postoji život poslije smrti, da postoji duhovni svijet i da duhovi nalaze načina da komuniciraju sa živima. Pored ostalog Mijatović u memoarima piše da mu je, dok je bio đak, neki Ciganin zvani Jefta Papudžija gledao u dlan i prorekao mu da će biti na službi izvan Srbije na visokom položaju, da će se oženiti starijom tuđinkom i rukovati se sa carevima i caricama.
Povremeno se pominje u literaturi da su i Karađorđevići vjerovali u proročanstva i sudbinu, posebno kralj Petar I koji je bio u bliskim odnosima sa protom Milanom Đurićem koji je poznavao tarabiće iz Kremna. Mijatović u svojim sjećanjima pominje da ga je knez Đorđe Karađorđević molio da ga odvede na seansu ‚‘materijalizacije‘‘, što je on odbio u brizi za zdravstveno stanje kneževića. [...]
Povodom objavljivanja pisma Č. Mijatovića o razgovoru sa duhom kralja Aleksandra Obrenovića, u kome on predskazuje evropski rat, u ‚‘Politici‘‘ februara 1927. Mijatović je uputio pismo uredniku lista 5. marta iste godine. U tom pismu on pokušava da dokaže kako je predviđanje događaja moguće i nekoliko hiljada godina unaprijed jer se ‚‘svaki čovjek i svaka žena rađaju u ovaj život sa utvrđenim programom glavnih događaja, toga života‘‘. Dvije godine kasnije Mijatović piše patrijarhu Dimitriju iz Londona da je povodom proglašenja ‚‘Stevana Visokog srpskim svecem‘‘ imao kontakt sa njegovim duhom i da se ovaj zahvalio na ukazanoj mu počasti. On u istom pismu predlaže da se svetiteljkama proglase ‚‘carica Milica i Kosovka djevojka‘‘.
Mijatovićev uticaj na širenje spiritizma u Srbiji bio je ključan i nesumnjiv. Njegovi sledbenici pisali su poslije Prvog svjetskog rata da je upravo on, sa još nekima, ideju spiritizma prenio u Srbiju a cilj je bio da se ojača vjera u Boga i zagrobni život kod Srba a naročito kod inteligencije koja je bila ‚‘duboko zabrazdila u bezvjerju‘‘. On se označava kao ‚‘učitelj‘‘ i ‚‘otac srpskog i jugoslovenskog spiritizma‘‘, koji ‚‘već 60 god. prati duhovne pojave u našem narodu‘‘. Tvrdi se da je Mijatović podstrekao Stevu Nikolića-Kućetinu da napiše svoje dvije knjige o spiritizmu a da je Lazu Komarčića podržavao i direktno finansirao njegov poduhvat sa izdavanjem lista ‚‘Dva sveta‘‘.
(NASTAVIĆE SE)