-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

Cetinjanin Vojislav Budo Gledić, naš poznati publicista, književnik i popularizator nauke dosad je objavio preko šezdeset samostalnih naslova. Na čitaocu blizak i dopadljiv način, u njima je opisao život i stvaralaštvo najvećih domaćih i stranih naučnih umova. Neke od tih knjiga, sa njegovim uvijek ljubaznim odobrenjem, feljtonizovali smo na ovom mjestu, a Gledić je naročito postao poznat po ediciji „Velikani srpske nauke”, koju su u osam knjiga objavile ugledne izdavačke kuće „Štampar Makarije” iz Beograda i podgorički „Oktoih”.
Na podjednako uspješan način svojoj vjernoj čitalačkoj publici predstavljao je i ličnosti, čija su djela svojim univerzalnim vrijednostima ostala aktuelna sve do danas. Njima, svakako, pripada i Žan Žak Ruso, kome je Gledić posvetio knjigu „Žan Žak Ruso – znameniti mislilac i književnik”. Knjigu je 2012. godine, uz finansijsku pomoć švajcarske ambasade u Beogradu, objavio beogradski IP „Rad”, a sa Gledićevim odobrenjem, kroz ovaj feljton, čitaocima ćemo prenijeti neke njene najzanimljivije detalje.
Žan Žak Ruso je rođen 28. juna 1712. godine u Ženevi u protestanskoj porodici francuskog porijekla. Majku je izgubio od prvog dana života, jer je ona umrla dok ga je porađala. Inače, njegova majka Suzan Bernard je bila lijepa i otmena žena, duhovita i sa jasno izraženim književnim talentom. Bila je u neku ruku naklonjena i koketeriji. Ruso je prvih godina rastao uz oca Isaka, kvalifikovanog časovničara po zanimanju, koji je skromno živio, pa je svoje dosta oskudne prihode uvećavao dajući časove igranja. Tragičan događaj od momenta kada je ugledao svjetlo dana nagovijestio je i usmjerio čitav budući život Žan Žaka.
Od redovnog školovanja Ruso je stekao obrazovanje na najnižem nivou, u okviru osnovnog stepena nastave. Otac ga je podučavao i pomogao mu u sticanju određenih znanja, ali je sve to bilo sporadično i površno. Kada je napunio deset godina otac ga je dao svešteniku Lambersjeu na vaspitanje i podučavanja, ali to nije imalo nikakvog pozitivnog efekta. Mali Ruso nije bio zainteresovan za ono što mu je nuđeno na planu sticanja znanja od uvaženog oca Lambesjea, tako da se tada, prvi put, odvojio i otuđio od mogućnosti postepenog upućivanja u sveštenički poziv.
Još kao dijete je zavolio čitanje kojemu je posvećivao veliki dio vremena. U očevoj biblioteci je imao na raspolaganju dosta raznovrsnih knjiga, među kojima i razne romane (tu su se nalazila i djela čiji su autori Onore d‘Irfea, la Kolprenada, madmuazel de Skideri i dr.). Romani su mu postali omiljena lektira koju je redovno upražnjavao, iako ih nije mogao u potpunosti razumjeti. Odlazio je redovno, ali krišom, u biblioteku, stalno čitao i tako od malena ulazio u čarobni svijet literarnog stvaralaštva. Posebno emotivno, a neke i potresno su na njega djelovale knjige koje su bile zaostavština njegove pokojne majke. Te knjige je sa naročitom ljubavlju i neobičnom pažnjom čitao, ali i dugo držao u rukama. Tada su se u njemu budila tužna raspoloženja usamljenog i emotivnog dječaka lišenog materinske ljubavi i brige. U tim trenucima bi iskrile suze iz njegovih sjetnih očiju u kojima se ogledala žal za srećom i toplinom koje su nepovratno otišle sa nestankom nenadoknadivog roditelja.
Rani gubitak majke je mnogo uticao na život i sudbinu tog velikana francuske filozofije i književnosti. Kao da mu je gubitak najznačajnijeg bića odredio put kroz život koji je bio izuzetno tegoban, mučan i krivudav. Nikada nije mogao naći mir i stabilnost, staloženost koja bi ga trajno i motivisano vezala za jedno mjesto i određeni krug prijatelja i poznanika. Slično je bilo i sa njegovim intimnim vezama koje je imao sa ženama. Istina, konačno se vezao sa jednom služavkom sa kojom je imao petoro djece. Ali ni kao roditelj nije mogao da se skrasi i da preuzme obavezu koja je iz toga sledstveno proizilazila. Stoga je svoju djecu dao u Dom za nahočad.
Rano i strasno čitanje knjiga, posebno romana, i to ne samo onih koji su ostali od njegove majke, uticalo je da je Žan Žak odmalena počeo da stiče raznovrsna znanja koja su u njemu budila znatiželju, ali ga i podsticala da se prepusti svojoj bujnoj mašti koja ga je uznosila iznad turobne stvarnosti. Kod malog čitaoca se izoštravala ne samo ljubav prema knjizi i njenom sadržaju, već su se budila i strasna osjećanja koja su bila mnogo različitija od djece njegovog uzrasta. Čitajući pojedine knjige, ali i razgovarajući sa svojim ocem, mali Ruso je postepeno počeo da se odvaja od stvarnosti i da polako ulazi u jedan drugačiji svijet. I dok su se njegovi vršnjaci bezbrižno igrali i veselili, on se povlačio u sebe, odvajao i zatvarao između zidova očeve biblioteke i tako provodio vrijeme bez uobičajenog druženja sa drugim dječacima.
(NASTAVIĆE SE)