-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

Kada je Ruso uspio da izađe iz postelje i da nastavi obavljanje uobičajenih poslova, opet se javila njegova stara želja za lutanjem. Njega nikada nije moglo duže zadržati jedno ustaljeno mjesto, bez obzira koliko je ono pružalo sigurnost i stabilnost. I ranije je povremeno odlazio od svoje dragane, lutao i upoznavao razne krajeve i ljude, ali se redovno vraćao svojoj ljubavnici, koja ga je uvijek rado primala. Međutim, ti njegovi kraći „izleti” su učestali i postali neočekivaniji i dugotrajniji. Postalo je jasno da je njegova ljubav prema gospođi Varan već bila umnogome izblijedjela, kao i prema njenom starom slugi Klodu Aneu, koji je igrao ulogu oca u toj zajednici. Jednom prilikom je naišao na zaključana vrata stana iako je blagovremeno najavio svoj dolazak. Poslednji njegov povratak (ili odlazak kod ljubavnice) bio je poguban za dalji opstanak zajednice koju je održavao sa svojom ljubavnicom. Gospođa Varan je „dobavila” drugog „slugu”, mladog i otmenog, tako da nije bilo mjesta za njenog ranijeg „stjuarda”. Bilo je jasno da treba nestati zauvijek iz života nekadašnje Majčice i da mora tražiti „utjehu” kod drugih žena. Tako je i bilo. Ruso je imao mnogo žena, o njima piše površno i bez mnogo detaljisanja u svojim „Ispovijestima”, sve dok u Parizu nije sreo izabranicu svog života – služavku Terezu Levaser.
Rusou nije teško pao trajni rastanak sa dugogodišnjom prijateljicom i ljubavnicom gospođom Varan, iako se javila nesvjesna i opravdana zavidnost (možda i ljubomora), jer je pored nje vidio mladog i uglađenog „stjuarda” koji je zauzeo njegovo mjesto. Ruso je već tada bio u stalnom pokretu i nije ga držalo bilo koje stalno mjesto života i boravka. Bio je dovoljno iskusan i obrazovan da je uvijek mogao naći posao i tako obezbijediti osnovna sredstva za život. Istina, to su svagda bile skromne nadnice, ponekad i honorari, koji nikada nijesu donosili neke veće sume, ali je njemu to bilo dovoljno za potrebe koje je upražnjavao. Kada se zatekao u Lionu, dobio je prilično dobro namještenje (zaposlenje) kao kućni učitelj u uglednoj porodici Mabli, kod starijeg brata tadašnjeg istaknutog političkog mislioca i istoričara Gabrijela Bono Mablija (1709–1785).
Boravak u kući Mablijevih omogućio je Rusou da se bolje upozna i sa nekim aktuelnim društvenim i političkim pitanjima. Tu je mogao da čuje mnogo pametnih i mudrih riječi, da vidi i osjeti duh političkih zbivanja u tadašnjoj Francuskoj. Najzad, tu je imao na raspolaganju veliku i veoma kvalitetnu biblioteku, koja mu je pružala mogućnost da zadovolji i svoju izrazito naglašenu želju za čitanjem, kao i za produbljivanjem i usavršavanjem znanja. Ovdje treba naglasiti da je, na primjer, Gabrijel Mabli napisao niz veoma značajnih djela koja su predstavljala izuzetno vrijedan doprinos društvenoj, filozofskoj i političkoj misli. Možemo izdvojiti sledeće naslove: „Principi morala”, „O proučavanju istorije” i „Sumnje iznesene filozofima –ekonomistima u pogledu prirodnog i bitnog poretka političkih društava”. Svakako da je upravo tada pročitana literatura, koja je za mladog Rusoa predstavljala prijatno iznenađenje i osvježenje, uticala na oblikovanje njegovog pogleda na svijet, život i društvo. Tada se dublje zainteresovao i za probleme teorijske prirode, jer je dobro osjetio praktično stanje društvene stvarnosti kroz koju je prolazio sve vrijeme, kao neposredni učesnik i posmatrač svakodnevnih nedaća i teškoća.
Iz Liona je Ruso u jesen 1741. godine otputovao u Pariz, tadašnju ne samo političku i državnu prestonicu Francuske, nego i centar sveukupne evropske kulture, prosvjetiteljstva i racionalizma. Želio je da se oproba na književnom planu jer je smatrao da je dovoljno duhovno stasao i da je došlo vrijeme da zauzme odgovarajuće mjesto koje zaslužuje svojim sposobnostima i znanjem. Izdržavao se radeći razne poslove, kako je već za njega bilo uobičajeno. Počeo je i sa ostvarivanjem svoga mladalačkog sna, pišući pojedina manja književna djela i sastavljajući manje zahtjevne muzičke komade. Najvažniji izvor prihoda, koji su bili uvijek veoma skromni, poticao je od njegovog brižljivog i predanog rada na prepisivanju nota. Muzičko obrazovanje se pokazalo i veoma korisnim sa praktičnog egzistencijalnog stanovišta. U Parizu se brzo povezao sa najuglednijim javnim ličnostima, posebno sa književnim i filozofskim djelatnicima, sa grupom stvaralaca okupljenih oko sastavljanja i oblikovanja slavne „Enciklopedije”.
Kad je Ruso stigao u Pariz, zatekao je burno stanje na naučnom, umjetničkom, filozofskom i uopšte duhovnom planu. Najveći broj tadašnjih intelektualaca, duhovne francuske elite, počeo je da se, upravo u to vrijeme, okuplja oko „Enciklopedije” i da izgrađuje i razvija jedno novo viđenje tadašnjeg opšteg duhovnog i materijalnog stanja. Mlad i pun entuzijazma, Ruso, koji je tada imao 29 godina, povezao se sa jezgrom enciklopedista i uključio se kao urednik i saradnik u realizaciju prvih tomova te znamenite knjige. Od enciklopedista se posebno sprijateljio sa Deni Didroom i Žanom Dalamberom.
(NASTAVIĆE SE)