-Preveo sa ruskog: VOJIN PERUNIČIĆ

Elitna kozačka četa se pojavljuje kao lična careva zaštita i Njegoš je nju mnogo puta lično vidio svojim očima, kad je Nikolaj I izlazio sa svojom pratnjom u Peterburg. Pjesnik je dao mitološki i slikovit opis Dona, kao kolijevku kozaka, čvrstih i nepokolebljivih carevih čuvara i zaštitnika otadžbine.
U odi je naglašen slovenski patriotizam, o čemu govore navedeni stihovi: „Sve Slovenstvo, ka Rus isto,/veseliti s’ dnju rođenja./ Živ svijema i zdrav budi,/ budi pravah slavjanskijeh/ uzdizatelj i štit tvrdi,/ ka što ti je otac hrabri./ Rasti brže, Aleksandre,/ slavjanskoga roda sunce,/ koje hoćeš nas sv’jetliti/ i slobodom ogrijati,/ o najveća na sv’jet glavo!“
Suđeno je bilo da poslednji stihovi budu proročanski. Poslije rata 1878–1879. godine, koji je vođen za oslobađanje Slovena od Turaka, kada su dobile nezavisnost Srbija i Bugarska, Aleksandar II je, kojega su nazvali Oslobodilac (on je oslobodio ruske seljake od kmetstva) postao oslobodiocem i Slovena.
Jedna od prvih napisanih Njegoševih pjesama bila je posvećena veličanstvenoj Nevi, koja personifikuje moć prosvećene Rusije, što pokazuju navedeni stihovi: „Nevo, r’jeko, ogledalo ljudstva,/ slavom ti si izvor oglasila/ višâ€™ no Dunaj, Nil i Efrat drevni./ Krasno li si otsvud nakićena/ s hramovima podignutim tvorcu,/ carskim dvorma i drugim zdanijam’./ Bregove si osula biserom-/ prosvještenjem, najdražim kamenjem;/ iz tebe su izrasli cvjetovi/ pravog znanja i čovjekoljubnog“.
Državni simbol Rusije – dvoglavi orao u ovim Njegoševim stihovima je pokazan sa filozofsko-poetskom metaforom i snažnim geopolitičkim značenjem: „Krajma tvojim izležu se orli,/ koje lete na sve strane sv’jeta/ vjerne brane, a nevjerne gnjave,/ ime t’ tijem dižu do nebesah,/ nadaleko znaju širit krila/ d’jel su šesti prekrilili sv’jeta,/ drugim daju zakon i odbranu./ Daljni svijet – Kitaj mnogoljudnu –/orliće ti nudi s darovima,/ da Pekina ime ne pomrače;/ gordi Pariz i Stambol nadmeni/ sudbu su ti u ruke davali,/ oba si ih padše okrunila“.
Nimalo jednostavna istorija ratovanja Rusije opisana je u nekoliko stihova, koji su bogati pjesničkim slikama: „Često s gnjevom krvava protječeš./ Pod valove bezbož zakopaješ./ Sve si krune najedno skupila/ od istočne i sjeverne strane;/ nepristupni Kavkaz i visoki/ tvojim orlam previo je glavu“.
Neva je u stihovima prikazana i kao personifikacija pomorske moći Rusije, koja se pojavljuje i drugim folklorno-slovenskim modelom brodova-„labudova“: „Od izvora pa do ušća, sva si pokrivena brodovima, na kojima zastave vijore“... „Neptunu si hram vozdvigla velji,/ u kome se legu labudovi/ te izleću na polja široka,/ na široka polja okeanska,/ njinu strašnu kroje mraku grudma,/ krilma lepću nad groznom Tetidom,/ perjem kite bujnost beskonačnu;/ njini gromi oglašavaju ime – /do sastanka mora s nebesima –/Slavjanina od postanja znatna“.
Na kraju pjesme, kao i u drugim odama, pojavljuje se „slovenski“ motiv:
„O ti Nevo, uvjek s slavom tekla,
sa tobom se dičili narodi –
tvoj Rus hrabri s braćom Slavjanima!
Svagda s’ na teb’ slava krunovala
i Romanska kuća carovala!“
Posebno je značajna pjesma „Dunu vjetar jaki put Rusije“, koja počinje sa epigramom: Ko oće preveće, izgubi i vreće.
U ovoj pjesmi vladika slavi nedavnu slavnu prošlost Rusije iz 1812. godine, proslavlja borbu protiv francuske invazije, koju je predvodio Bonaparta. Pobjeda nad Napoleonom i ovdje ima simbolično i metaforično značenje. To potvrđuju stihovi: „Dunu vjetar jaki put Rusije,/ nad Moskvom se u dim krstaš vije;/ sa prestola oraj iskočio,/ umalo ga plamen ne svatio!... Soko itri na njeg’ ne udari,/ a za zmaja odavna ne mari,/ već s’ kokot diga od Francije,/ za njim pilad od svake nacije./...Gledat mu se čudo dodijalo,/ svako s’ Rušče Moskvom ogrijalo,/ pa popusti iz gn’jezda orliće,/ te rašćera kokotu piliće“.
Ovo je važan događaj ruske i svjetske istorije. Tokom rata od 1812. do 1814. godine veliki broj Rusa je napravio kontakt sa Zapadom, a Zapad upoznao snagu ruske armije i na tom fonu Rusi dolaze do samosaznanja o svojoj nacionalnoj svijesti.
Analizirane ode, posvećene „Sveruskom imperatoru Nikolaju I“ i „Nasljedniku ruskog prestola cesareviču velikom knjazu Aleksandru Nikolajeviču“, koje je napisao mladi Njegoš na rusku tematiku, prožete su slovenskim patriotizmom i poštovanjem prema slavi i moći ruske države i on je u Rusiji vidio tu novu snagu, koja je, zaista, sposobna da obnovi čovječanstvo.
K R A J

---