Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Objaviću kako je Milo postao milioner * Birači će nas kazniti ako ne budemo jedinstveni * Eksploatišu rudu bez dozvole Vlade * Radulović duguje za porez 134 hiljade eura * Čelnicima OVK mjesto na optužnici * Troše milione bez ikakve kontrole * Krajem januara isplata depozita
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 11-01-2019

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
Njegoš Mrkonjić, kolumnista:
– Kasabe jedu svoju djecu.

Vic Dana :)

Kako je plavuša poginula pijući mlijeko?
Krava je pala na nju!
Gdje Bosanka krije pare od muža?
Pa pod knjigom.
A Crnogorka?
Pod lopatom.
A gdje krije Hercegovka?
Na stolu, pa nek uzme ako smije.
Mujo govori Hasu:
- Moja žena je anđeo!
Haso:
- Blago tebi, moja je još živa!
Dolazi Mujo u kino i kupi jednu kartu za film. Poslije dva minuta, dolazi i kupuje još jednu, i tako nekoliko puta. Prodavač ga pita:
- Pa što će vam toliko karata za jedan isti film?
- Znam ja da je dovoljna jedna, nego onaj kreten na vratima uvijek pocijepa kartu kada mu je dam.







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Feljton - datum: 2019-01-08 FILMSKO PREISPITANJE: BRITANSKI POSLIJERATNI FILM (2)
Realizam britanske radničke klase
Alan Silito Realizam britanske radničke klase
Svi su, međutim, ostvarili zaradu. Hamerova formula bila je toliko uspješna u Sjedinjenim Državama da ju je primijenio i Rodžer Korman za AIP. Njegove stilizovane adaptacije djela Edgara Alana Poa s početka šezdesetih bile su nadahnute upravo Hamer hororima. Izvršili su ključni uticaj i na italijanski horor, što je sasvim očigledno u ostvarenjima Rikarda Frede i Marija Bave. Međutim, već 1966. Hameru je sreća okrenula leđa jer su oprobane formule bile istrošene, a ni ekscesi više nisu šokirali publiku kao prije. Ipak, Hamer je bez sumnje dokazao da je britanski film u poslijeratnom svijetu u stanju da ostvari komercijalni uspjeh (u znak priznanja za taj uspjeh, studiju je 1968. dodijeljena Kraljičina nagrada za industriju).Međutim, već 1947. filmski časopis Oksfordskog univerziteta Sequence, koji uređuju budući reditelji Lindsi Anderson i Karel Rajs (rođen u Čehoslovačkoj, 1926), napada osnovnu postavku britanskog filma: „Britanski komercijalni film je prije buržoaski no revolucionarni proizvod; srednja klasa ne posjeduje sposobnost da samu sebe preispituje sa strogom nepristrasnošću, niti umije da prikaže sa simpatijama i poštovanjem više i niže klase društva”. Anderson i Rajs će sprovesti u praksi svoja uvjerenja stvarajući pokret slobodni film (Free Cinema), koji će, kako ističe njihov manifest, slično italijanskom neorealizmu slaviti „značaj jedinke i... značenje svakodnevice”. Slično francuskom novom talasu, pokret slobodni film zasniva se na uvjerenju da film treba da bude medij ličnog izražavanja filmskog stvaraoca, koji mora da bude posvećen razotkrivanju problema savremenog života. U praksi, pokret slobodni film proizveo je kratke, niskobudžetne dokumentarne filmove, kao što je bio Andersonov „O Dreamland” (1953), satirični napad na duhovnu ispraznost života radničke klase, snimljen u jednom zabavnom parku, ili film Rajsa i Tonija Ričardsona, „Mama ne dozvoljava”, (1956), studija poslijeratne mladeži smještene u ambijent londonskog džez kluba. Između februara 1956. i marta 1959. godine pokret slobodni film predstavio je seriju od šest djela u Nacionalnom bioskopu. Pokret slobodni film pojavio se u trenutku kada se u britanskom pozorištu i književnosti odvijala revolucija u kojoj su liberalne vrijednosti radničke klase rođene u Ist Endu (istočnom dijelu Londona) i u unutrašnjosti zemlje, preuzimale mjesto od ustoličene buržoaske tradicije prethodnih decenija.
Prikazivanje antiestablišmentskog izliva žuči Džona Ozborna „Osvrni se u gnjevu” u pozorištu Rojal Kort maja 1956. uzdrmalo je svijet tradicionalne kulture svojim dovođenjem u pitanje cjelokupnog klasnog ustrojstva britanskog društva i napadom na moralno bankrotstvo države blagostanja.
U narednim godinama pojavila se grupa mladih antiestablišmentski nastrojenih pisaca porijeklom iz radničke klase, kao što su Dejvid Stori, Džon Brejn, Alan Silito i Šila Delejni, koji su obrađivali slične teme stilom koji bi se mogao kratko i jasno opisati kao „društveni realizam”. Godine 1959. koja je značajna i po tome što je francuski novi talas odnio veliki broj nagrada u Kanu, sazrelo je vrijeme za rušenje klasnog britanskog igranog filma i njegovu zamjenu društvenim realizmom radničke klase. Te, 1959. godine, britanska filmska industrija je proizvela dva filma koji su najavljivali revoluciju: Džek Klejton snimio je filmsku adaptaciju romana Džona Brejna „Put u visoko društvo”, a Toni Ričardson film „Osvrni se u gnjevu”, za koji je scenario napisao autor pozorišnog komada. Oba filma su bila visokobudžetne komercijalne produkcije s poznatim glumcima ali su istovremeno veoma ozbiljno obrađivala pitanja gubitka iluzija i frustracija britanske radničke klase i oba su postigla veliki međunarodni uspjeh. Film „Osvrni se u gnjevu” bio je do te mjere uspješan da su Ričardson i Ozborn, uz finansijsku pomoć Harija Salcmana (koji je kasnije bio zaslužan za proizvodnju serije filmova o Džejmsu Bondu), mogli da osnuju sopstvenu produkcionu kompaniju, kratkovječnu ali veoma uticajnu kuću Woodfall Films (1959–1963). Za prvi igrani film Woodfall produkcije, ostvaren zajedno s kućom Holly Films.
(NASTAVIĆE SE)


Najčitanije danas

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"