Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Objaviću kako je Milo postao milioner * Birači će nas kazniti ako ne budemo jedinstveni * Eksploatišu rudu bez dozvole Vlade * Radulović duguje za porez 134 hiljade eura * Čelnicima OVK mjesto na optužnici * Troše milione bez ikakve kontrole * Krajem januara isplata depozita
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 11-01-2019

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
Njegoš Mrkonjić, kolumnista:
– Kasabe jedu svoju djecu.

Vic Dana :)

Kako je plavuša poginula pijući mlijeko?
Krava je pala na nju!
Gdje Bosanka krije pare od muža?
Pa pod knjigom.
A Crnogorka?
Pod lopatom.
A gdje krije Hercegovka?
Na stolu, pa nek uzme ako smije.
Mujo govori Hasu:
- Moja žena je anđeo!
Haso:
- Blago tebi, moja je još živa!
Dolazi Mujo u kino i kupi jednu kartu za film. Poslije dva minuta, dolazi i kupuje još jednu, i tako nekoliko puta. Prodavač ga pita:
- Pa što će vam toliko karata za jedan isti film?
- Znam ja da je dovoljna jedna, nego onaj kreten na vratima uvijek pocijepa kartu kada mu je dam.







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Feljton - datum: 2019-01-09 FILMSKO PREISPITIVANJE: BRITANSKI POSLIJERATNI FILM (3)
Pobunjeni mladi radnici
Karel Rajs Pobunjeni mladi radnici
Ričardson i Ozborn su zajedno napisali scenario prema drugom Ozbornovom pozorišnom komadu „Zabavljač” (1960). Film je djelimično sniman na terenu u Blekpulu, a naslovnu ulogu Arčija Rajsa, istrošenog komičara mjuzik hola igra Lorens Olivije. Prva potpuno nezavisna produkcija kompanije Woodfall bio je film Karela Rajsa „Subotom uveče, nedjeljom ujutro” (1960), rađen po romanu Alana Silitoa. Film je sniman u prirodnim dekorima u Notingemu s nepoznatim glumcima i s budžetom manjim od 300 hiljada dolara, što je bilo manje od jedne trećine uobičajenog budžeta za igrane filmove. Međutim, ovaj film je povratio sva ta sredstva već u prve dvije nedjelje prikazivanja u Londonu i postao je najveći međunarodni uspjeh britanskog filma još od vremena tridesetih godina 20. vijeka. Film „Subotom uveče, nedjeljom ujutro”, postao je prototip onoga što bi se moglo nazvati britanski „novi film”. Bio je to društveno-realistički filmski pokret koji je pozajmljivao teme od italijanskog neorealizma, a oblikovao svoju tehniku po uzoru na dokumentarne filmove pokreta slobodni film s kraja pedesetih godina 20. vijeka i filmove francuskog novog talasa. Radnja filmova pokreta novi film uglavnom se odvija u industrijskoj oblasti Midlends i snimljena je najčešće u crno-bijeloj tehnici u najdepresivnijim prirodnim dekorima koje su njihovi stvaraoci mogli da pronađu. U filmovima su igrali mladi i nepoznati glumci, a junaci tih filmova su bili obično pobunjeni mladi pripadnici radničke klase, kao Ričardsonov/Ozbornov Džimi Porter, ili Rajsov/Silitoov Artur Siton – mladi koji su prezirali duhovnu obamrlost u koju je njihove roditelje i prijatelje uljuljkala država blagostanja i masovne komunikacije koje oličava Bi-Bi-Si. Junaci ovih filmova provode veliki dio vremena u pabovima, pijući i prepirući se, koristeći ulični jezik koji se do tada nije čuo u britanskim filmovima. Slično francuskom novom talasu, i britanski novi film je dostigao svoj vrhunac oko 1963. godine i nakon toga počeo brzo da gubi značaj kao pokret, a reditelji koji su ga sačinjavali otišli su svaki svojim putem.
Polovinom šezdesetih godina reakcija na sumorni društveni realizam i depresivne slike industrijskog Midlendsa prepustili su mjesto slikama „razigranog Londona” prikazanim u tehnikoloru u visokobudžetnim produkcijama. U svakom slučaju Lindsi Anderson je nastavio da obrađuje temu suprotstavljanja uspostavljenom redu u svom filmu „Kad bi...” (1968), sjajnom djelu o prirodi individualizma i autoriteta, snimljenom kao nadrealistička satira britanskog sistema privatnih škola. Kao jedan od najboljih filmova šezdesetih godina „Kad bi...” odlično izdržava poređenje s Vigoovim filmom „Nula iz vladanja” (1933), na koji se uostalom i poziva na nekoliko mjesta. Zahvaljujući ovom filmu, Anderson je postao jedna od najuticajnijih ličnosti poteklih iz krugova novog filma.
U snažnom Andersonovom djelu „O Lucky Man!” (1973), čiji je podsmješljivo poetski naslov otvorena aluzija na njegov prvi film „O Dreamland”, glavni junak filma „Kad bi...” nastavlja školovanje prolazeći kroz razne nivoe korupcije britanskog društva, da bi na kraju i sam postao korumpiran do srži – tako što ga „otkriva” reditelj Lindsi Anderson i daje mu glavnu ulogu u filmu čiji je naslov „O Lucky Man!” Poslije upečatljivog početka s filmom „Subotom uveče, nedjeljom ujutro”, kvalitet rada Karela Rajsa je tokom šezdesetih godina prošlog vijeka išao silaznom linijom (na primjer, „Isadora”, 1968), uz časni izuzetak filma „Morgan” (1966), suptilan i bolno smiješan film o nervnom slomu. Međutim, inteligentni Rajsov film, snimljen u Americi, „The Gambler” (1975), nagovijestio je povratak majstora. To se potvrdilo već sledećim američkim filmom „Pasji vojnici” (1978), žestokom adaptacijom popularnog alegorijskog trilera istog naziva Roberta Stouna, koji govori o švercu heroina tokom Vijetnamskog rata. Rajsova filmska obrada složenog „viktorijanskog” romana Džona Faulsa „Žena francuskog poručnika” (1981), po scenariju Harolda Pintera i sa sjajnim snimateljskim radom Fredija Fransisa, predstavljala je potpuni trijumf njegovog kinematografskog umijeća. Bez obzira na to kuda će Rajsa odvesti njegov izuzetni estetski osjećaj, treba spomenuti da je njegova značajna knjiga „Tehnika filmske montaže” uticala na mnoge vodeće filmske umjetnike, među kojima i na Alena Renea.
(NASTAVIĆE SE)


Najčitanije danas

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"