U Šarancima se u drugoj polovini XIX vijeka još jedna porodica pojavljuje kao sveštenička, to su Dedeići. Prema šematizmu Zahumsko-raške eparhije iz 1883. godine u Šarancima su dvije parohije: Šaranci (sela Zminica, Ramovo ždrijelo, Suvodo i Poda), hram Preobraženja Gospodnjeg u Kršu, Sveštenik Trifun Dedejić i Rudanca (sela Rudanca, Krš, Aluga, Bogomolja, Šljivansko, Brajkovača, Revino brdo i Jelina gora), hram crkve Sv. Velikomučenika Georgija u Dobrilovini, sveštenik Petar Popović.

Dedeići su stara drobnjačka porodica čije je matično selo Dobrilovina. Na teritoriju današnjih Šaranaca došli su krajem XVIII vijeka. Prvi sveštenik u novijem vremenu iz te porodice bio je Trifun. On se učio pismenosti u manastiru Dobrilovina i na predlog mladog igumana manastira jeromonaha Mihaila Dožića, mitropolit hercegovački Prokopije rukopoložio ga je u Mostaru 1869. godine, i dao mu parohiju u Šarancima. U njegovo vrijeme podignuta je crkva u Kršu. Pop Trifun je bio oženjen Stanom, ćerkom popa Jovana Žugića sa Mljetička. Njegova ćerka Ruža-Neva, bila je udata za komandira Đoku Šaulića čiji će sinovi Miloš, Milan i Uroš biti svi državni službenici i svaki na različit način, doživjeti tragičnu sudbinu.

Pop Trifun je sam sebi prekratio život 31. jula 1895. godine, dan uoči posjete mitropolita Mitrofana njegovoj parohiji. Njega je naslijedio sin Lazar koga će rukopoložiti mitropolit Mitrofan neposredno poslije smrti oca Trifuna. Pop Lazar je rođen 1872. godine. Osnovnu školu je završio na Žabljaku. Bogoslovsku školu je vjerovatno završio na Cetinju. Oženjen je bio Savetom, ćerkom Jovana Vukovića sa Dobrih Sela.

Pop Lazar je bio veoma pismen i nadaren sveštenik. Odlikovan je medaljom za revnost 1909. godine. Popa Lazara su ubili komiti 7. marta 1918. godine poslije čina krštenja djeteta u kući Bojovića. Komite su ga optužile i osudile jer su se na njegovu riječ predali austrijskim vlastima i zaglavili u zatvor odakle su se uspjeli izbaviti. Krivica popa Lazara nikada nije dokazana.

Spasoje, sin popa Lazara, trebalo je da nastavi svešteničku tradiciju u porodici Dedeić. Završio je cetinjsku bogosloviju 1931. godine, a kasnije bogoslovski fakultet u Beogradu. Nije se odmah rukopoložio već je predavao vjeronauku u Loznici. Dolazi rat, a sa njim i krupne društvene promjene. Poslije rata predavao istoriju i filozofiju u gimnaziji u Beogradu.

U porodici Dedeića tradiciju svešteničku nastavlja Miraš (nije direktna sveštenička linija). On je rođen 1938. godine u Ramovu Ždrijelu kod Žabljaka. Srednju bogoslovsku školu završio je u Prizrenu, teološke studije u Beogradu. Pod Ostrogom je bio suplent u monaškoj školi odakle odlazi na poslediplomske studije u Moskvu gdje će napraviti neki skandal zbog čega će ga SPC isključiti iz svojih redova. Odlazi u Rim gdje je bio sveštenik u grčkoj crkvi. Crnogorska vlada, koja je „riješila” da ima svoju autokefalnu crkvu, ponudiće Mirašu „mitropolitsku” stolicu. On će se, uz pomoć sličnih raskolnika bugarske i ukrajinske pravoslavne crkve, zamonašiti i hirotonisati. Vaseljenski patrijarh ga je isključio iz pravoslavne crkve i anatemisao. To mu ne smeta da „stoluje” pod imenom „mitropolit Mihailo Crnogorske pravoslavne crkve”. Očito mu ta uloga raskolnika odgovara.

PIŠE: TOMAŠ ĆOROVIĆ

(NASTAVIĆE SE)

---