-PIŠE: TOMAŠ ĆOROVIĆ

Odmah poslije Luke Đurovića, kuću u Šavniku je podigao kovač Risto Ivanović, koji je dobjegao u slobodni Drobnjak iz Foče.

Kovač Risto je bio izuzetno vrijedan, pošteni i tačan čovjek. Bio je veoma pobožan. Sa suprugom Janom, koja je bila rodom iz Risna od porodice Subotić, izrodio je brojno potomstvo. Kao veliki vjernici, roditelji će najmlađeg sina, svog miljenika Petra, po završenoj osnovnoj školi 1899. godine, poslati u Dajbabe kod oca Simeona Popovića. Tamo je mladi Petar ostao nekoliko godina. Željan znanja i duhovne hrane, odlazi na Svetu Goru. U Kareji je završio monašku školu i u Crkvi Sv. Duha 8. jula 1910. godine primio monaški čin i rukopoložen je u jeromonaha od stane episkopa Kasandrijskog Nila, poznatog duhovnika. Sa monaškim postrigom dobio je ime Pahomije. Na molbu majke Jane, vraća se u Crnu Goru. Služiće u nekoliko manastira: prvo tri godine u Ostrogu, zatim će biti nakratko u Manastiru Ždrebaonik. U Manastir Dobrilovina dolazi 10. oktobra 1919. godine, gdje preuzima funkciju nastojatelja. Svi su izgledi da se tu nije dugo zadržao, već postaje iguman manastira u Gornjim Brčelima, a na kraju 1931. godine vraća se u zavičajni Drobnjak, u Manastir Podmalinsko, gdje će biti nastojatelj sve do smrti 1947. godine. Veliki dio vremena će brinuti i o Manastiru Bijela, koji je često ostajao bez monaha. Poslije rata 1945. godine, vodio je veliku borbu sa novom vlašću kako bi sačuvao imovinu manastira Podmalinsko i Bijela, koja se našla pod udarom agrarne reforme. Iznenada je umro i sahranjen na drugi dan Božića1947. godine u Šavniku. Kasnije su njegove zemne ostatke naslednici prenijeli u porodičnu grobnicu u Nikšiću.

Đorđije, najstariji unuk Ristov i sin kovača Luke, takođe se posvetio svešteničkom pozivu. On je rođen u Šavniku 1902. godine, gdje je završio osnovnu školu. Završio je Cetinjsku bogosloviju 1925. godine, kao jedan od najboljih đaka. Oženio se Danicom Radović iz Bjelopavlića. Rukopoložen je u Manastiru Ostrog 22. avgusta 1926. godine, a prvu službu je dobio u Andrijevici. Kasnije je bio paroh u Lukovu kod Nikšića, da bi 1932. godine došao u rodni Šavnik. Ubrzo je postavljen na dužnost arhijerejskog namjesnika šavničkog. Namjesništvo je obuhvatalo sve parohije i manastire u Pivi i Drobnjaku. Isticaće se sistematičnošću i predanim radom. Krajem 1942. godine, pod pritiskom komunista, sa porodicom bježi za Nikšić. Jedan je od potpisnika rezolucije donesene u Nikšiću 29. decembra 1943. godine i potpisane od strane sveštenstva namjesništva nikšićkog, šavničkog i kolašinskog. Na lični zahtjev je privremeno raspoložen u Pljevlja, ali je zadržao funkciju šavničkog namjesnika. Krajem 1944. godine povlači se iz Crne Gore zajedno odredom Pavla Đurišića. Stradao je na Zidanom mostu maja mjeseca 1945. godine, zajedno sa nekoliko hiljada crnogorskih četnika.


KRAJ

---