-Priredio: MILADIN VELjKOVIĆ

Koliko je Pupin bio skroman i razložan čovjek, pokazuje i jedan konkretan primjer. Kada mu je Američka kompanija za telefoniju i telegrafiju otkupila patente za velike pare, a potom i Simensova firma u Njemačkoj, uputio se u svoj rodni Idvor (preko Beča). Dok je sjedio u dvorištu kod svoje sestre i zeta, brzo je dojahao poštonoša i predao Pupinu telegram, koji mu je upravo stigao iz SAD, a kojim ga je njegov advokat izvještavao da je Markonijeva firma platila poveću sumu za njegove izume. Vidjelo se da je konjanik jako jurio da donese telegram iz susjednog sela (udaljenog oko pet milja), jer u Idvoru još nije postojala pošta. Pupin je poštonošu nagradio novčanicom od deset forinti. Kada su to vidjeli seljani, koji su u neposrednoj blizini igrali uz zvuke gajdi, zaustavili su kolo i saznali da mu je upravo prispio telegram iz Amerike.

Seljani su bili izuzetno začuđeni i našli se u nevjerici, potom su detaljno počeli da ispituju Pupina da li je istina da mu je telegram stigao iz Amerike, koja je četiri puta udaljenija od carevina većih nego što je to Austrija, a osim toga između nje i Evrope se nalazi veliki okean. Za putovanje iz Evrope u Ameriku, Pupin im je ranije kazao da najbržem brodu treba preko nedjelju dana. Najstariji među prisutnim počeo je da sa nevjericom propituje Pupina.

– Kako telegram može da pređe to rastojanje za manje od jednog dana?

– Mogao je i za manje od minuta da ga ljudska sporost nije zadržala. Može da putuje odavde do Beča za manje od sekunde – rekao sam, kaže Pupin, i pažljivo posmatrao njihovu reakciju.

„Starac je izgledao neodlučan; nije znao da li da se uvrijedi što mu pričam takve priče, ili da nastavi sa ispitivanjem. Konačno se odluči na ovo poslednje i upita nestrpljivo:

– Ko je sve to pronašao? Na to sam rekao hvalisavo: – Amerikanac.

– Ti Amerikanci su neki pametan narod, zar ne, rekao je on i nestrpljivo očekivao moj odgovor.

– Da, oni su zaista pametan narod – rekao sam ja.

– Zar mnogo pametniji od bilo kog u ovom selu?– bilo je njegovo sledeće pitanje, a kada sam ga uvjerio da su Amerikanci pametniji od bilo koga u Idvoru, ispalo je sledeće pitanje:

„Pa kako si onda ti, za ime Sv. Mihajla, uspio da se tamo snađeš i živiš?”

Iz ovog slikovitog i jezgrovitog prikaza načina na koji su njegovi seljani primali tehničke novine, koje su tada počele da se koriste u širem obimu i u svakodnevnom životu, vidi se da Pupin nijednom riječju nije istakao da je on tvorac tog čuda kome su se divili.

Pupinov ogroman doprinos na organizovanju i upućivanju dobrovoljaca na ratišta u toku balkanskih i Prvog svjetskog rata, predstalja jednu od najsvjetlijih stranica u njegovoj bogatoj i raznovrsnoj biografiji. Posebno se angažovao u organizovanju Crvenog krsta, preko koga je vršena stalna i izuzetno značajna pomoć većem dijelu naroda u domovini. Naročito se istakao kada je trebalo dopremati i slati dobrovoljce prije nego što je otpočeo Solunski front. Koliko su njegovo rodoljublje, humanizam i altruizam bili izraženi najbolje pokazuje sledeći primjer. Kada je trebalo Srbija da dobavi novo oružje i opremu, kako bi mogla da izvede predstojeće ratne operacije na Solunskom frontu, nije imala sredstava da to plati. Poslovni ljudi u Americi i pored uvažavanja svih faktora koji se tiču pravičnosti borbe, nijesu željeli da reskiraju, da jednoj državi čija se vojska tada nalazila na tuđoj teritoriji (u Grčkoj), isporuče oružje i opremu. U tim sudbonosnim danima, kada se radilo i o biološkom opstanku srpskog naroda, Pupin je priskočio u pomoć. Svojom velikom imovinom i drugim bogatstvom pružio je čvrstu garanciju i pokriće za kredit koji je tražila Srbija da bi svoju vojsku opremila za dalje sudbonosne borbe. Poslije toga, oružje, oprema i druge potrepštine počele su u velikim količinama da putuju iz Amerike do srpskih boraca u Grčkoj.

Kada su se srpski dobrovoljci i dobrovoljci drugih naroda sa Balkana vratili u Ameriku nakon uspješnog okončanja Prvog svjetskog rata, Pupin ih je lično dočekivao i svakom pojedinačno obećavao pomoć ako bude trebalo. U toku rata je preko Crvenog krsta uspio da sakupi preko 140 miliona tadašnjih dolara. I kasnije, nakon stvaranja nove zajedničke države Jugoslavije, Pupin je kroz razne fondove i druge vidove pomoći, u periodu od 1920. do 1935. godine, uložio preko 11 miliona tadašnjih dinara u humanitarne i druge svrhe.


(NASTAVIĆE SE)

---