-PIŠE: KOSTA RADOVIĆ

Strahovi su kao muzika koja čovjeka prati u grob!

Imao sam strahova još od sedme godine života kojih se ni sada, u osamdesetoj, ne smijem sjećati. Tolika je njihova moć u mom životu!

U današnjem danu, vjetrovite kiše, munja, gromova, jeze u kamenoj kuli Svetozara Doderovića na Ravnom, u tjeskobi duše, pokušavam napisati spisak nekih (ali samo nekih), strahova. To bi bio prvi...

(Na početku odmah me pokoleba misao: čovjek je zbog nečeg kažnjen od Božije volje!)

Spisak pitanja o strahu

1. Da li se u trenutku smrti čovjekove gasi i prirodna i božanska svjetlost?

Ivo Andrić, dok je još bio na nogama, u trenu smrtnom uzviknuo je:,, Je li moguće da je tamo takva tama!“ Znači, očekivao je svjetlost!

2. Bog je stvorio Čovjeka, mrava, pčelu, zvijezde, svjetlost... Otkud tama? Da li je on ostavio strah u ljudima i među ljudima, ili je to samo opomena čovjeku zbog grehova? (Vidio je On: ljudi imaju strašnu volju – da se ubijaju. Od te ideje ih ni On nije mogao preobraziti!)

Pisci bajki, priča o vanzemaljcima, marsovcima, đavolima, anđelima – žele da djeca zamišljaju život sa srećnim krajem...

To želi i svaki živi čovjek, jer je život dar od Boga!

Ali, ljudi ubijaju jedni druge.

3. U čovjeku živi i strah od sreće. Ne smije čovjek da se previše raduje.

Zašto Bog ne oslobodi čovjeka od straha? On može. On zna da postoje i raj i pakao, ali nijesu svi za raj. Bog je ostavio čovjeka između dvije kapije ili na struzi u velikom strahu, pa nek sam čovjek razluči gdje će.

4. Da li je tačno da čovjek otkriva sebe tek poslije smrti i to – dušom? Duša i kosti bore se za vječnost – moleći Boga, a tijelo trune u grobu ili bez groba (u ratovima).

Problem je velik zato što svi ljudi ne vjeruju u jednog Boga! Zbog toga se vode veliki krvavi ratovi u kojima ginu milioni ljudi!

Šta onda traje poslije smrti? Javljanja i snovi živih o pokojnima. Bez toga ne bi bilo moguće da živi doživljavaju snove, tj. razgovore vode sa pokojnim.

Jedna moja sestrična Bosa, doktor atomske fizike, priča mi:,,Pokojni imaju radio vezu sa živima, samo što živi ne razumiju da je to tajanstvena, neotkrivena energija, veza sa kosmosom!

Zato je Bog nepročitana knjiga!

Čovjek je zbog nečeg kažnjen – da ne dosegne do sveznanja, do svemoći. Odmah bi sebe proglasio Bogom! Savremeni vladari se već tako ponašaju!

„Da ljudi znaju koliko malo pameti upravlja svijetom...“

5. Izvještio se i internet, pa ljude laže, televizija guši čovjekovu dušu i snove. Moja pokojna majka bila je ogorčena zbog tih laži i neprirodnosti čovjeka. Ona je poštovala zavjet, postila je od četrnaeste godine života, otkad joj je poginuo otac u borbi sa Švabama 1917. Imala je zavjet Hristu i Svetoj Bogorodici i živjela 95 godina!

Čitala je knjigu o Jovu često, imala vizije šta će bivati sa svijetom koji je,, izvrnuo vilice Bogu!“ O vizijama i snovima govorila je – da je to tajanstvena knjiga metafizike, kosmosa!


(Nastaviće se)

---