-PIŠE: SVETISLAV ŠESTOVIĆ

Ostala iskupljena vojska kretala se iz Sjenice. Sjenička, novovaroška, prijepoljska, bjelopoljska i pljevaljska rezerva (ilava) sva je pokupljena. U Sjenici se skrcala velika ratna sprema. Nastala je opšta mobilizacija konja i komordžija. Komore se neprestano kupe, traže se konji i delibaše (putovođe). Danju i noću idu žandari i sazivaju ljude za vojsku, traže se komore za prenos materijala. U Sjenici, sjedištu Sandžaka, nastalo je pravo ratno stanje i uzrujanost. Redovi stajaće vojske, redife i ilave, u buljucima i taborima odlaze. Sve što može pušku nositi otišlo je da boj bije sa ljutim ustanicima. Bojeći se od proširenja ustanka, pljevaljskoj stajaćoj vojsci i rezervi naređeno je da ostane na položajima u okolini Pljevalja, u slučaju da se ustanak proširi i na ostali dio pljevaljskog sreza. Slično je urađeno u rožajskom i beranskom kraju. Turske vlasti mobilisale su tri hiljade rezervista u okolini Peći i sa Isom Boljetincem poslali u beranski i rožajski kraj.

Sva ova brojna iskupljena vojska pristupila je opkoljavanju vraneških i premćanskih sela. Silna vojska i armada Šemsi-paše stalno pridolazi, po tim primjerima više je izgledalo da ide u osvajačke pohode, kao što je Murat nekada. Izgledalo je da su Turci odlučili da živa uva srpskoga ne ostave u toj krvavoj vraneškoj krajini. Da je Šemsi-pašu na Stožerskoj visoravni čekao Lazar Hrebeljanović sa svojim četama, ne bi više vojske poveo. Zbog ovako velikog pokreta turske vojske među stanovništvom sela i gradova u Raškoj i Polimlju vladalo je mišljenje da se Turska sprema za rat sa Srbijom i Crnom Gorom, jer nije niko mogao da shvati i zamisli da ovolika vojska ide na nekoliko pobunjenih sela. Šemsi-paša je dolazio u Vraneš i prije, istina ne sa ovolikom silom i vojskom, ali dobro mu je bilo poznato s kim i kako posla ima. Znao je on dobro, da su na ove planinske visoravni, savili gnijezda ljuti gorštaci koji su mrijet naviknuti. Kada im je prelila čaša i krvave im muke dodijale, digli su se, da na bojnom polju i poprištu, sa oružjem, prava svoja od sultana ištu. Znao je on, kad od njih plaču i cvile Kaljići, Micanovići, Mušovići, Kajovići, Asanbegovići, Ljuce, Rapovići i druge muslimanske zlice i traže pomoć od turske carevine, da je muka živa. Ko bi mogao drugi dizati ustanak protiv Otomanske carevine i boriti se protiv carske vojske, bez iđe ičije pomoći, iako su bili otomanski podanici i na njenoj teritoriji. Ovako nešto u istoriji nije zapisano, pa je zato i dozvoljeno da se zaboravi. Da li je bilo u svijetu igdje da šaka ljudi ustaje protiv silne turske carevine? To se ne može objasniti logikom, već onim silnim oduševljenjem srpskoga naroda iz ovoga kraja, koji je vjerovao u svoje pravo na slobodu i poput Karađorđa, zametnuo kavgu sa sultanom, i sa svog ognjišta pucao u državu koja nije bila njegova i narodna. Znala je to dobro Otomanska carevina, zato je i poslala ovoliku carsku vojsku i pred njome šest odabranih generala. S druge strane, Turskoj je išlo u prilog što Srbija i Crna Gora u to vrijeme nijesu željele nikakve ratne zaplete, pa je bila u mogućnosti da se svom snagom baci na pobunjenike.

Jedan dio turskih snaga kretao se uz dolinu Lima, zatim dolinom Ljuboviđe ušao u Vranešku dolinu i stigli u Šahoviće. Drugi dio, od Brodareva presjecao je preko Komarena i preko Kičave, spustili se u gornji dio Vraneša, u Pavino Polje. Lijevu stranu Ljuboviđe držala je turska vojska, koju su ustanici potisnuli od pravca Stožera i Barica. Pošto je bez većih problema ušao u Vranešku dolinu, počeo je opkoljavati ustanike, koji su bili na desnoj strani Ljuboviđe. Sa brojnom pješadijom, artiljerijom i konjicom, Šemsi-paša je svim snagama krenuo u napad. Ustanici su davali uporan otpor. Naročito su sačekivali prednja odjelenja turske vojske i nanosili im gubitke i ujedno se povlačili prema planinskim visoviima Žubera, gdje su organizovali čvrstu odbranu. Žestoka i krvava borba vođena je 25. maja na Stožeru. To je bio prvi i pravo žestoki sudar sa novopristiglim snagama Šemsi-paše. Ustanici su organizovali jaku i upornu odbranu i borili se hrabro i herojski. Bile su to žestoko krvave borbe, gdje su bile velike pogibije, i sa jedne i sa druge strane.


(NASTAVIĆE SE)

---