Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Podmetnut pištolj iz kojeg je ubijen Migi Kruščić * Umjesto odbornika, zahtjev za smjenu podnio DPS * Svađaju se, ali ništa ozbiljno * Ljekar može da odbije liječenje zbog uvrede * Tehničkom vladom do povjerenja * Bregzit bez sporazuma, Britanija u raspadu * Rekonstrukcija hrvatske vlade do kraja jula
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 11-07-2019

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
Goran Đurović, direktor Medija centra:
- RTCG nije dobar Roćenu kada ne izvještava u njegovom i interesu DPS-a.

Vic Dana :)

Dobio Mujo dva sina blizanca. Obojici im da ime Huso.
- Što si im, bolan Mujo, obojici dao isto ime? - pita ga Haso.
- Evo zašto: dođem ja kući i viknem: ‘Huso! Donesi babi pivo.’ A kad tamo - dva piva!

Pita Mujo:
- Fato, ‘oćeš andol?
Šta će mi andol kad me ne boli glava?
- E, to sam htio da čujem!







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Feljton - datum: 2019-07-07 TODOR MANOJLOVIĆ – GRAĐANIN SVIJETA (10)
Sakupljanje i priređivanje tekstova
Kuća u kojoj je Manojlović živio u Zrenjaninu Sakupljanje i priređivanje tekstova Feljton smo priredili prema knjizi Radovana Popovića „Građanin svijeta”, koju je objavio 'Službeni glasnik' iz Beograda
-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

Krajem 1955. godine, Manojloviću iz Zagreba stiže razglednica od mladih poeta, iz krčme „Pod starim krovovima” (gdje je Tin Ujević jednom, kažu, platio dvije litre vina!) – sjećaju ga se: Zlatko Tomičić, Florika Štefan, Irena Vrkljan, Zvonimir Golob, Milivoj Slaviček, Feher Ferenc, Miodrag Todorović, Marino Zurl – kažu „mladi hrvatski i vojvođanski pisci”.

A on je za to vrijeme pisao i prepisivao svoje nove i stare tekstove, svojeručno, mastilom i običnom olovkom, čitko. Vojin Matić, kao psihijatar-terapeut, tvrdi da je Todor Manojlović svoje bolove i nemire doživljavao kao neumitnu kob ili prirodnu pojavu, a potom objašnjava pojavu dvojnika: „Taj njegov dvojnik je odlazio i dolazio, iako rijetko; volio je sunce, nebo i more, zagrijavali su ga antički bogovi i heroji od mramora: Za Todoša to kao da je bilo prirodno stanje. On ne samo da se nije uplašio dvojnika, nego ga je primio kao utjehu. Dvojnik je ponekad dugo izostajao, i život je tada bio siv, kišovit, bez cvijeća.”

Ima 75 godina. Matica srpska objavila je početkom 1958. godine knjigu Todora Manojlovića „Pjesme moga dvojnika”, dakle, prihvatio je Tišmine sugestije. Tišma ga je pohodio više puta i o tome druženju sa Todorom Manojlovićem u Zrenjaninu ostavio trag u dugom zapisu u Ljetopisu Matice srpske, a bio je to žestok julski dan, nedjeljni, po podne, u staroj kući, prizemnoj, sa širokom gvozdenom kapijom, visokom petougaonom fasadom i cvjetnom baštom... Sjedjeli su u sobi njegove sestre, gdje ima fotelja, pijanino... jer je prva soba Todorova pretrpana – njegov krevet, pisaći sto sa hrpama knjiga i časopisa... Tišma dalje bilježi svoje utiske: „Manojlović teško odaje hronologiju ovih po njega sudbonosnih dana i godina. Dok ga ispitujem, njegova snažna puna šaka nervozno naliježe na lijevu stranu grudi, gdje je srce, a njegovo lice, ono masivno, četvrtasto i još rumeno lice sa mesnatim faunskim nosom i veselim svijetlim očima, odaje zbunjenost, muku. Zašto? Da li nešto krije?”

U Manojlovićevom životu pojavljuje se još jedan novosadski mladi pisac – kritičar i esejista Draško Ređep, miljenik Mladena Leskovca, koji mu u Ljetopisu, kao studentu, širom otvara vrata. Ređep će u ovom časopisu napisati da Manojlovićevu knjigu „Pjesme moga dvojnika” valja čitati „od stiha do stiha i stih po stih”, da je to poezija u kojoj se krugovi „prepliću, zalijeću, pa ugibaju pod spiralama i ritornelima koji iniciraju razbuđena, prustovska sjećanja”... Za Miljkovića, u to vrijeme (a i kasnije) jednog od najdarovitijih pjesnika druge polovine 20. vijeka, pjesma „Narcis i Eho” je jedna od najljepših u knjizi „Pjesme mog dvojnika”.

Sakupio je svoje eseje, prikaze, kritike, značajnije članke i priredio rukopis knjige „Novi književni sajam” – u njoj bi bili tekstovi o Steriji, Jaši Ignjatoviću, Zmaju, Lazi Kostiću, Branislavu Nušiću, Rakiću, Dučiću, Disu, Vinaveru, Ujeviću, Krleži, Rastku Petroviću, ali i o De Nervalu, Bodleru, Malarmeu, Rembou, Apolineru, Adiju... Zašto sajam? Uredniku „Prosvete” napisaće i ljubazno pismo u kome će reći da bi volio da njegova knjiga bude objavljena kod ovog izdavača..

Sve rjeđe putuje u Novi Sad i Beograd. Malobrojnim prijateljima se žali na zamor. Iz „Prosvete” je u Zrenjanin kod njega došao Miodrag Pavlović, urednik te kuće, jedan od najistaknutijih pjesnika. Razgovarali su o rukopisu knjige, ali se sve završilo na razgovoru. Stari pjesnik i esejista se vajkao: „Naravno – nesporazum, neki nesporazum. Neki sitan i – sigurno! – sasvim slučajan nesporazum koji bih, kao glavni zainteresovani, naravno ja imao da razjasnim – ali, eto, ja to nijesam učinio, nikako nijesam mogao da učinim...” U čemu je bio nesporazum – ostaće tajna. Ali, u „Prosveti” se rukopis „Novog književnog sajma” izgubio! Bio mu je u posjeti mladi novosadski pjesnik Miroslav Antić – početkom 1959. godine – proveli su cijeli zimski dan u priči...


(NASTAVIĆE SE)


Najčitanije danas

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"