Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Podmetnut pištolj iz kojeg je ubijen Migi Kruščiæ * Umjesto odbornika, zahtjev za smjenu podnio DPS * Svađaju se, ali ništa ozbiljno * Ljekar može da odbije liječenje zbog uvrede * Tehničkom vladom do povjerenja * Bregzit bez sporazuma, Britanija u raspadu * Rekonstrukcija hrvatske vlade do kraja jula
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 11-07-2019

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
Goran Đurović, direktor Medija centra:
- RTCG nije dobar Roćenu kada ne izvještava u njegovom i interesu DPS-a.

Vic Dana :)

Dobio Mujo dva sina blizanca. Obojici im da ime Huso.
- Što si im, bolan Mujo, obojici dao isto ime? - pita ga Haso.
- Evo zašto: dođem ja kući i viknem: ‘Huso! Donesi babi pivo.’ A kad tamo - dva piva!

Pita Mujo:
- Fato, ‘oćeš andol?
Šta će mi andol kad me ne boli glava?
- E, to sam htio da čujem!







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Feljton - datum: 2019-07-08 BERANSKA GIMNAZIJA – INTELEKTUALNI SVJETIONIK 8
Ideja o promjeni imena arhivsko svjedočanstvo
Zbornik akademika Dašića u koji je uvršten i rad o beranskoj gimnaziji Ideja o promjeni imena arhivsko svjedočanstvo Feljton smo uradili po knjizi akademika Miomira Dašića „Škola, istorija, politika” (zbornik radova), koju je 2018. godine objavio „Unireks” (Podgorica, Beograd)
Od školske 1933/34. godine je nastao novi period u istoriji beranske gimnazije. Nastava u novoj školskoj zgradi (imala je 20 učionica, prostorije za nastavne kabinete i zbirke, biblioteku, kabinet za direktora, kancelariju za sekretara i stan za direktora) počela je početkom septembra šk. 1934/35. godine.

Na kraju prvog mjeseca rada u novoj školskoj zgradi jugoslovensku državu zadesio je težak istorijski gubitak. U atentatu, 9. oktobra 1934. godine, u Marselju pao je kao žrtva fašizma kralj Aleksandar. Smrt kralja, koji se založio da se Gimnaziji u Beranama vrati status državne – Više realne gimnazije – bolno je odjeknula među nastavnicima, učenicima i građanima Berana i okoline. U Domu trezvenosti, 13. oktobra 1934. godine, održana je komemoracija profesora, đaka i građana na kojoj je o ličnosti kralja Aleksandra I govorio Jovan Ivović, profesor istorije. Na ovom komemorativnom skupu tadašnji predsjednik Odbora za izgradnju gimnazijske zgrade Milan Vuković predložio je da se uputi Ministarstvu prosvjete zahtjev da se realna gimnazija u Beranama nazove Gimnazija „Kralj Aleksandar Prvi”. Zanimljivo je istaći da je ideja o ovom nazivu potekla ranije na sjednici Školskog odbora za podizanje nove gimnazijske zgrade, još 15. avgusta 1932. godine. O obnovljenom preedlogu direktor Vučković je, uz detaljno obrazloženje, obavijestio Ministarstvo prosvjete u Beogradu, ali odgovor je izostao. Tako su i ideja i predlog ostali samo arhivska svjedočanstva.

Od školske 1934/35. godine nastao je i u nastavnom pogledu prelom u istoriji ove gimnazije. To se manifestovalo u savremenoj opremljenosti škole, sigurnijem finansiranju i obezbjeđenju novog stručnog kadra. Stručnost nastavničkog kadra se stalno popravljala – svake školske godine stizali su novi mladi i poletni profesori iz raznih krajeva Jugoslavije – Srbijanci, Hrvati i Slovenci. Naravno, među njima bilo je visokoobrazovanih Crnogoraca. Svi oni su se uspješno uklapali u školsku sredinu i u saradnji sa starijim kolegama iz grada i okoline – Đokom Zečevićem, Ljubomirom Mijovićem, Vukom Delevićem, Milojem Dobrašinovićem, Apostolom Nedićem, Bogdanom Mikovićem, Jovanom Ivovićem, Milanom Popovićem, protom Aleksandrom Bojovićem, Đurom Pešićem i drugim, kao i sa nekoliko stručnih ruskih emigranata – doprinosili podizanju kvaliteta nastave. U godinama uoči aprilskog rata (1941) Nastavničko vijeće bilo je sastavljeno od profesora jugoslovenske duhovne profilacije. Generacije maturanata izlazile su iz Gimnazije tih predratnih godina sa solidnim obrazovanjem, što se kasnije manifestovalo na studijama, gdje su u konkurenciji sa drugima iz većih gradskih sredina postizali značajne rezultate.

O dinamici nastavnog života u beranskoj gimnaziji govore činjenice da je u njoj radilo od 1913. do 1943. godine 227 nastavnika (učitelja, predmetnih honorarnih nastavnika i profesora), a u istom periodu promijenilo se i devet direktora. U 23 generacije maturanata od šk. 1920/21. do šk. 1942/43. godine izašlo je iz ove škole nekoliko stotina mladih intelektualaca, među kojima će se na univerzitetima, i kasnije, formirati mnogo vrsnih stvaralaca – naučnika, književnika, političara i drugih javnih poslenika. Gimnazija je međuratnu intelektualnu tradiciju obrazovanja i upućivanja mladih u život nastavila i poslije Drugog svjetskog rata.

Poslednja generacija maturanata (81 kandidat redovni i privatni) školovani u međuratnom periodu polagala je maturski ispit pod italijanskom okupacijom – juna 1941. godine. Inače, školske 1940/41. godine u Gimnaziji je učilo 1.178 učenika (ženskih 265), a Nastavničko vijeće je brojalo 36 profesora i nastavnika. Direktor gimnazije Milinko Trioković (zamijenio Novaka Boškovića, koji je od maja 1937. do februara 1939. godine bio direktor), nastavio je po naređenju italijanskog okupatorskog civilnog komesarijata, da rukovodi školom (za vrijeme aprilskog rata nastava je prekinuta) i školska godina je završena u junu 1941. godine. Obavljeni su maturski, polumaturski i prijemni ispiti za upis u Gimnaziju, mada s dosta teškoća, jer je u toku aprilskog rata jedan broj profesora bio pozvan u rat iz koga se njih nekoliko nije vratilo u Berane, a drugi koji su bili iz raznih djelova Jugoslavije još prvih dana rata otišli su u svoja mjesta rođenja.

Piše: akademik Miomir Dašić

(Nastaviće se)


Najčitanije danas

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"