Epohalna misija Apolo 11 je počela da se ostvaruje 16. jula 1969. sa lansirne rampe u Kejp Kenediju (današnjem Kejp Kanaveralu). Ovaj poduhvat je bio najslavnija misija Apolo projekta koja je prva imala zadatak sletjeti na površinu Mjeseca, zatim poslije izvršenog zadatka uzletjeti i sigurno vratiti ljudsku posadu nazad na Zemlju. Letilica je nakon 76 sati od lansiranja ušla u Mjesečevu orbitu. Kada su stigli na orbitu, Nil Armstrong i Baz Oldrin ušli su u mjesečev modul kako bi ga pripremili za slijetanje na mjesečevu površinu. Zatim se mjesečev modul sa dva astronauta odvojio od komandnog i servisnog modula i krenuo prema konačnom odredištu. Mjesečev modul sletio je na površinu Mjeseca, na područje Mora mira, 20. jula 1969. u 20:17 svjetskog vremena (SV). Sletjevši, astronauti su pojeli svoj prvi obrok na Mjesecu i odlučili da započnu operacije na površini prije nego je to planirano. Tokom iskrcavanja na površinu 21. jula u 2:56 SV modul je sa Mjeseca slao uživo televizijske snimke.

Armstrong i Oldrin su tako bili prvi ljudi koji su izašli na povšinu Mjeseca i na njemu se zadržali oko 21 sat. Nil Armstrong je u tim istorijskim trenucima izgovorio rečenicu: „Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo“. Baz Oldrin se nedugo nakon toga takođe pojavio, te pješice prešao preko mjesečeve površine. Tom prilikom je skupljeno preko 23 kilograma materijala sa površine Mjeseca, koji je kasnije bio predmet analiza na Zemlji. Za to vrijeme su ovi astronauti obavili niz veoma značajnih unaprijed planiranih poslova, pored ostalog, postavljanje zastave, medalje i epolete, zatim su ostavili i posebnu poruku, kao i niz instrumenata za bilježenje potresa i zračenja, kao i za mjerenje drugih parametara na tamošnjem tlu. Tom prilikom su astronauti telefonski razgovarali sa predsjednikom SAD Ričardom Niksonom.

Poslije uspješno obavljenih zadataka, kosmonauti su u 17:54 SV mjesečevim modulom uzletjeli sa mjesečave površine i pridružili se Kolinsu, koji ih je čekao u letilici na orbiti oko Mjeseca. Nakon uspješnog uspona i ulaska u Mjesečevu orbitu, modul je pristao uz komandni i servisni modul, pa je cjelokupna letilica usmjerena ka Zemlji. Dana 24. jula letilica je uspješno sletjela na Zemlju na atol Džonston u blizini Havaja, gdje ih je prihvatio američki ratni brod. Ovim uspjehom Apola 11 bio je u potpunosti postignut cilj koji je bio zacrtan projektom. Čitavom operacijom je rukovodila ogromna ekipa ljudi u posebnom kontrolnom centru smještenom u Hjustonu u Teksasu

Međutim, sam početak realizacije čitave misije Apolo je startovao, nažalost, tragedijom koja je pokazala kakvom riziku se izlažu ljudi koji smjelo odlaze u vasionu i ka drugim nebeskim tijelima. Prva letilica iz programa Apolo trebala je da krene 1 januara 1967. godine, ali su tada stradala trojica astronauta. Nakon pauze od blizu dvije godine, tek u oktobru 1968. godine, obavljena je misija Apola 7, čime je uspješno testiran let tročlane posade, da bi se uskoro nastavila realizacija Apola 8 nošena moćnom raketom Saturn V, i to krajem decembra 1968. godine. Naime, od 21. do 27. decembra, obavljen je prvi let oko Mjeseca u kome su učestvovala tri astronauta: Frenk Borman, Džejms Lovel i Vilijam Andras. Bila je to generalna proba za planirano predstojeće spuštanje na Mjesec, koje se ostvarilo nekoliko mjeseci kasnije. Letilica Apolo 8 je obavila čak 10 obrtanja oko Mjeseca, poslije čega se bezbjedno vratila na Zemlju. Tako je bilo i sa narednim misijama Apola 9 i 10, da bi se konačno poslije toga krenulo i u odlučjući poduhvat samog spuštanja na Mjesec veličanstvenom kosmičkom misijom Apola 11.

Poslije misije Apola 11 nastavljeno je još sa šest sličnih poduhvata, pri čemu je ona pod rednim brojem 13 imala veliku nezgodu.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)

---