U knjizi „Učiteljska škola u Danilovgradu 1919-1929”, akademik Lakić piše i o istorijatu prosvjete u Bjelopavlićima i Crnoj Gori. Ozbiljniji početak prosvjetne djelatnosti može se vezivati za Manastir Ostrog. Dolaskom vladike Vasilija Jovanovića u Ostrog i izgradnjom manastira 1665. godine, on predstavlja kroz istoriju duhovni, kulturni, prosvjetni, narodni temelj, oko kojeg se okupljao narod i uz Božiji blagoslov tražio je snagu u mukotrpnoj borbi za opstanak, slobodu i napredak. Za potrebe manastira Ostrog vladika Vasilije je pribavio važan knjižni fond, uglavnom vjerske tematike. U surovim uslovima turske okupacije i borbi za opstanak malo se imalo vremena i za svakodnevne poslove, a kamo li za kulturno-prosvjetne sadržaje. Ali i pored toga u Ostrogu je već krajem 17. vijeka počela sa radom Manastirska škola, gdje je vršeno opismenjavanje, obrazovanje i pripremanje za svešteničke činove. O kontinuitetu rada te škole nije moglo biti riječi, jer za to nijesu mogli postojati uslovi zbog čestih sukoba i ratova sa Turcima, ali je ona s vremena na vrijeme, kada su to dozvoljavale okolnosti, vršila opismenjavanje i obrazovanje djece. Veliku ulogu u opismenjavanju djece po selima imali su pojedini sveštenici, koji su to vršili pored redovnih svešteničkih dužnosti.

U manastiru Ostrogu je početkom četrdesetih godina 19. vijeka počela sa radom svjetovna škola, a 1857. godine otvorena je i škola na Orjoj Lici, koja je imala i svoju biblioteku. Prvi učitelj u ovoj školi bio je poznati Maksim Šobajić. O počecima svoga „učiteljovanja“ piše: „Najranije sam učio djecu po selima, negdje jednog, negdje dva; katkada bih išao njihovoj kući, a katkada oni meni dolazili”. U novootvorenoj školi na Orjoj Luci prve godine je učilo 15 glavarskih sinova „koji me hraniše redom – po neđelju dana, i u novcu – po tri cvancika mjesečno”. Šobajić piše da se naredne godine bilo upisalo 20 učenika „ali ne bi suđeno da napunim školu – udare Turci na Crnu Goru i bi strašna bitka na Grahovu. Tada se zatvori škola na Orjoj Luci; meni je ostalo 5-6 đaka koje sam podučavao na Vrelima pod Ostrogom”.

Potom je 1869. godine otvorena škola u Ždrebaoniku, koja je brojala i do 100 učenika. A nakon toga se otvaraju i škole u svim većim mjestima Bjelopavlića. U Ždrebaoniku je 1874. godine odlukom Uprave odeljenja crnogorskog Senata otvorena Zemljodjelska škola, u kojoj su se učenici obrazovali i osposobljavali za poljoprivrednu struku. Danilovgrad je prvu javnu biblioteku sa čitaonicom dobio 1889. godine, a potom se one osnivaju i u više drugih većih mjesta ovoga sreza. Navešćemo koji su se predmeti izučavali u tim školama u četiri razreda do 1870. godine: čitanje srpsko i slovensko, hrišćanska nauka, sveštena istorija, srpska gramatika, geografija, mala fizika, pismeni sastavi i crkveno pojanje. Najozbiljnija školska reforma u Crnoj Gori, koja je važila tri naredne decenije, bila je upodobljena iskustvima drugih modernijih i uređenijih država, i izvršena je 1878. godine.

Nastavni predmeti koji su se učili u četiri razreda od 1878. godine bili su: srpski jezik, račun, praktična geometrija, zemljopis, istorija, prirodopis, jestastvenica, krasnopis, crtanje, pjevanje, gimnastika, slovenski jezik, poznavanje i njegovanje čovječjeg tijela, a za ženske škole još i predmeti ručni rad i kućanstvo. 1908. godine urađeni su novi moderniji i kvalitativno obuhvatniji planovi i programi, a broj predmeta je redukovan na devet i to: nauka hrišćanska, srpska istorija sa zemljopisom, srpski jezik sa slovenskim čitanjem, crtanje i lijepo pisanje, pjevanje, gimnastika i dječje igre, računica s geometrijskim oblicima, poznavanje prirode s poljoprivrednim poukama za domaćice i ručni rad. Nastavne planove za gimnazije činili su predmeti: hrišćanska nauka, srpski jezik, ruski jezik, njemački jezik, francuski ili grčki jezik, latinski jezik, geografija, istorija, jastastvenica, fizika s hemijom, matematika, filozofska propedevtika, poznavanje državnog uređenja, higijena, kaligrafija, crtanje, pjevanje i gimnastika.

PRIREDIO: MILjAN STANIŠIĆ

(NASTAVIĆE SE)

---