Nakon završetka Prvog svjetskog rata i uključivanjem Crne Gore u državu SHS, odnosno Kraljevinu Jugoslaviju, počinje ubrzani razvitak pisane riječi, otvaranje škola, formiranje različitih kulturnih udruženja. U mnogim većim gradovima Crne Gore, brojni građani preko svojih predstavnika u Izvršnom narodnom odboru, koji je vršio vlast u vrijeme ujedinjenja, zahtijevao je da se kod vlasti založe i izbore za otvaranje gimnazije u njihovim gradovima. Koliko je bila narasla svijest za saznanjem i obrazovanjem, pokazuje način na koji je u Danilovgradu otvorena Državna realna gimnazija. Kako je od Odbora njihovom predstavniku iz Danilovgrada rečeno da za sada ne postoje ni materijalni, ni kadrovski potencijali za njeno otvaranje, građani su uzeli „stvar u svoje ruke”.

Pošto ni pritisci građana, niti njihovih predstavnika prema Izvršnom narodnom odboru, nijesu davali pozitivne rezultate, građani Bjelopavlića uz nesebičnu pomoć nekoliko učitelja, odlučili su da otvore privatnu gimnaziju. Odmah se krenulo u realizaciju toga plana, tako što je određen porez građanima, a od prikupljenih sredstava adaptirana je zgrada vunovlačare i nabavljena potrebna sredstva za početak rada privatne gimnazije. Prije otvaranja ove škole u zgradi Knjaževog dvora, počela je 17. maja 1919. godine sa radom prva Učiteljska škola u Crnoj Gori, što je bio još jedan argument za otvaranje Gimnazije u Danilovgradu, jer bi se iz nje „regrutovali” učenici iz Gimazije u Učiteljsku školu, kao i iz gimnazija iz drugih gradova.

Privatna Gimnazija nastavu je počela početkom ljeta u uslovima velikih vrućina u Bjelopavlićkoj kotlini, uz danonoćni volonterski rad učitelja koji su svoja znanja prenosili upisanim učenicima. Organizovanje privatne nastave bio je vid pritiska nadležnima kako bi ih natjerali da otvore državnu gimnaziju. Ogromni je bio entuzijazam učitelja da prenesu što više znanja, a učenicima da ga „upiju”, a stanovnicima Bjelopavlića da im obezbijede što bolje uslove za rad. Ovaj vid pritiska urodio je plodom, tako da je u drugoj polovini septembra nadležni prosvjetni organ donio odluku o otvaranju četvororazredne Državne realne gimnazije. Tim aktom bio je dozvoljen upis u prvi i drugi razred. Posebno interesantan podatak je taj da je svim učenicima koji su pohađali „ljetnju” privatnu gimnaziju bio dozvoljen upis u drugi razred, jer je utvrđeno da su učenici bili stekli toliko kvalitetna znanja da su već mogli da pohađaju drugi razred.

Nadležni prosvjetni organ je 23. oktobra 1919. godine verifikovao nastavni kadar za pojedinačne predmete. Svi uposleni nastavnici plaćani su honorarno po osnovu održanog časa, a većina su bili uposleni u Učiteljskoj školi. Školske 1921/1922. godine u ovoj školi učila su 253 učenika, dok je 1923/1924. godine bilo 544 učenika. Ova škola radila je do 1951. godine kada je izvršena reforma školskog sistema. Dakle, u Danilovgradu su ubrzo po završetku Prvog svjetskog rata otvorene Učiteljska škola, Državna realna gimnazija (koje su imale i svoje biblioteke sa čitaonicama), kao i veći broj različitih udruženja (pjevačka, književna, studentska, školska i dr.), koja su takođe imala svoje mini-biblioteke (knjige, časopise, stručnu literaturu i sl.)

PRIREDIO: MILjAN STANIŠIĆ

(NASTAVIĆE SE)

---