U vezi odbijanja Jugoslavije da pošalje književnu delegaciju u SSSR, ambasada u Moskvi je predlagala da Jugoslavija potraži izlaz iz te situacije u odlaganju posjete za proljeće, kada je očekivan kongres sovjetskih pisaca, s tim da se to Sovjetima jasno tako predstavi. Konačno, jugoslovenske institucije su odlučile da književna delegacija ne ide u SSSR, a izgovor je pronađen u zauzetosti pripremom kongresa Saveza književnika Jugoslavije.
I otkazivanje posjete predsjednika poljskog saveza
Jaroslava Ivaškjeviča 1960. godine tumačeno je u Jugoslaviji kao politički motivisan čin, tj. obzir prema lagerskoj politici. Iako je on u januaru iskazao želju za nastavljanjem saradnje i predložio da
Ivo Andrić dođe u Poljsku i mada ga je Jugoslavija u aprilu te godine i zvanično pozvala u goste, planirajući da Andrić u septembru uzvrati posjetu, ova saradnja je otkazana.
Zahlađenje 1958. nije značilo prekid svih kontakata. U prvoj polovini 1960. jugoslovenska ambasada u Moskvi je uočavala povoljnu klimu za književnu saradnju i želju sovjetskog književnog vraha da ugosti Jugoslovene. Ambasada je početkom aprila preporučila da u SSSR prije bilo kakve delegacije, pođe neko od najistaknutijih jugoslovenskih pisaca. To je natjeralo Komisiju za veze sa inostranstvom da 25. aprila 1960. razmotri sastav nove delegacije.
Milan Dedinac je predložio
Miroslava Krležu, uz pojašnjenje da bi trebalo poslati ozbiljnu delegaciju doraslu „tamošnjim prilikama” u kojoj će biti oni koji mogu da daju „replike na pitanja koja će, vjerujem, u devedeset odsto slučajeva imati politički karakter”, da to budu dobro „potkovani” ljudi i politički i kulturno, koji će imati hrabrosti da ukažu na razlike između kulturnog života u Jugoslaviji i SSSR-u. Dedinac je insistirao da se po ovom pitanju ne gleda na republički paritet, već „ko će najbolje poslužiti”. Iz izlaganja
Aleksandra Vuča može se razabrati da je Krleža čekao stav
Kardelja po tom pitanju.
Mladen Leskovac je predložio
Josipa Vidmara, ali je Vučo odbio taj predlog riječima da bi to bila „mala provokacija” prema Sovjetima. Na sastanku Komisije za veze sa inostranstvom 23. maja 1960. je odlučeno da u SSSR na bazi razmjene treba da idu ljudi koji su „teoretski potkovani, koji će biti u stanju da diskutuju na visini sa sovjetskim piscima”, da bude „jaka delegacija i politički i literarno”. Krleža je prisustvovao sjednici i odbio predlog da on bude u delegaciji sa motivacijom da to ne bi bilo „oportuno s obzirom da se negativno gleda na njega tamo”. Odbio je i
Koneski, koji je decidirano izjavio da nigdje ne može više da putuje ove godine jer je bio u Indiji i ima obaveze takve vrste koje ga vezuju za Makedoniju. Predložio je da umjesto njega predstavnik Makedonije bude
Kole Čašule. Konačno je riješeno da u obzir dođu Krleža,
Davičo,
Ćosić, Čašule,
Božić, Dedinac i
Šega iz Slovenije. Prilikom boravka u SSSR-u sekretara Saveza književnika Aleksandra Vuča, u novembru 1960, raspravljano je pitanje odnosa dva saveza i odlučeno da se nastavi praksa razmjene posjeta pisaca, ali da im smisao bude drugačiji i da se na njima što više tretiraju suštinska pitanja književnosti. Predviđeno je da se u proljeće 1961. razmijene delegacije od po pet pjesnika, a narednih godina nastavi sa tom praksom i da posjete uključe prozaiste, pisce pozorišnih komada, kritičare i esejiste. Da su na putu popravljanja odnosa sa Sovjetskim Savezom i dalje stajale prepreke, pokazivao je tekst koji je u „Novom miru”, organu Saveza pisaca SSSR-a, objavila funkcioner u inostranoj komisiji ovog saveza
Radvolina. Pošto je ovaj „veoma opširni pamfletski napad na našu literaturu” izašao baš u vrijeme dolaska Vuča u Moskvu, koji je trebalo da razgovara u „vezi sređivanja odnosa između dvaju saveza”, u Jugoslaviji je shvaćen kao svojevrsna „dobrodošlica” za Vuča. Napadnuti su ne samo stanje u jugoslovenskoj literaturi, već i revolucija. Za jugoslovensku ambasadu u Moskvi nije bilo dileme da je taj napad „prethodno bio na čitanju i kontroli MID”, jer su neki funkcioneri MIP-a upućivali istovjetne primjedbe u vezi sa dolaskom Vuča.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)