Postoji veći broj sačuvanih zapisnika nastavničkog vijeća Učiteljske škole u Danilovgradu, a koje prezentuje akademik Lakić, iz kojih se uočavaju problemi na koje su nailazili organi ove škole, kao i organi vlasti za vrijeme njenog postojanja 1919-1929, ali dobrobiti koje je ona donijela prevazilaze sve ostale navedene aspekte u njenom funkcionisanju. O prvom direktoru ove škole Kosti Kostiću, sačuvano je malo podataka, iako je, ističe akademik Lakić, u tom svojstvu potpisao više hiljada dokumenata u kojima je bilo riječi i o prvim nastavnicima Učiteljske škole.

On ističe da se iz dostupnih dokumenata može izvući zaključak da je direktor te škole Kosta Kostić bio: „Revnostan upravitelj jedne značajne prosvjetne ustanove. Imao je iskustva koje mu je pomoglo da zavede red u školi. Možda bi se moglo reći da je držao i nastavnike i đake na pristojnoj distanci. Tako je rješavao i neke delikatne odnose na koje je škola nailazila u prvim godinama svoga rada. Svojim predanim radom dao je doprinos ugledu škole koja se borila sa svakojakim problemima. Umio je da obezbijedi puno poštovanje škole – u komunikaciji sa osobljem, s građanima, sa inspektorima, lokalnom upravom i nadležnim ministarstvom”. Akademik Lakić ističe da je šteta što nijesu sačuvani potpuniji biografski podaci o direktoru Kostiću, koji je bio profesor srpskog jezika i poslije 7-8 godina je premješten za direktora Gimnazije u Dubrovniku, ali i iz te oskudne dokumentacije može se zaključiti da je je on značajno doprinio ugledu i uspješnom radu te škole, bez obzira na izvjesne probleme u njenom radu.

Iz dokumentacije o radu Učiteljske škole, uočava se da je ona u početku bila briga lokalnih organa vlasti i roditelja učenika, navodi Lakić, a da je vremenom nova država preuzimala osnovne finansijske obaveze školstva: „Iz takvog stanja odnosa javili su se i drugi školski problemi u organizaciji valjane nastave, kao što su problemi smještajnog prostora, zatim i nastavnog kadra. Honorarni rad angažovanih nastavnika bitno je uticao na uspjeh đaka koji su brinuli brigu oko smještaja i ishrane. Utoliko više što se njihov broj stalno uvećavao”.

Dalje su u knjizi navedena imena diplomiranih đaka prve generacije Učiteljske škole, koji su polagali diplomski ispit od 24.6. do 3.7. 1920. godine. U prvom odjeljenju maturanata bilo je 29 kandidata, a u drugom 31: „Ispitnu komisiju su činili – direktor Učiteljske škole Kosta Kostić, profesor Miho Domančić i honorarni nastavnici – Blažo Begović, Andrija Dragović i Tomo Dragović. Ispitivači su bili: za srpski jezik i istorijsku grupu Kosta Kostić; za matematiku, prirodne nauke, psihologiju i logiku Miho Domančić; za pedagogiju i metodiku Blažo Begović i Andrija Dragović; za školski rad u 1. odjeljenju Andrija Dragović, a u 2. odjeljenju Blažo Begović. Na završnom ispitu rađen je pismeni sastav na temu: ‘ČOVJEK BEZ ZNANjA – SVIJET U MRAKU’. U dokumentaciji se nalaze sačuvani maturski radovi koji su još jedna potvrda zrelosti kandidata i njihove literarne darovitosti”. Akademik Lakić iznosi da je opšti uspjeh maturanata na diplomskom ispitu bio više nego zadovoljavajući: bilo je 6 odličnih, 15 vrlodobrih, 29 dobrih, 3 kandidata su odbijena i dozvoljeno im je da polažu ponovo za tri mjeseca, 3 kandidata za pola godine, a 1 kandidat za godinu.

PRIREDIO: MILjAN STANIŠIĆ

(NASTAVIĆE SE)

---