Dok politički odnosi nijesu ponovo popravljeni, generalni sekretar Saveza književnika Aleksandar Vučo je iskoristio susret sa sekretarom Saveza rumunskih pisaca Aurelom Barangom na Sterijinom pozorju 1960. za održavanje književnih veza. Dogovorili su se da se radi na uzajamnim posjetama pisaca i da dva saveza razmijene tekstove i pokušaju da ih objave u vodećim književnim časopisima i listovima, kako bi se izbjegla „neizbježna monotonija objavljivanja radova posvećenih samo literaturi jedne zemlje'.

I sa Bugarskom stranom je bilo kontakata tokom godina lošijih političkih odnosa. Saradnja nije sasvim prekidana, bilo je razmjenjivanja književnog materijala, prevođenja i kontakata pojedinaca, ali daleko od najvišeg nivoa. Osnova za bolju saradnju je postojala i u Planu kulturne saradnje za 1960, potpisanom 29. decembra 1959. u Sofiji, kojim je predviđena direktna saradnja saveza književnika, likovnih umjetnika, kompozitora, razmjena posjeta pojedinaca i štampanog materijala.

Za Jugoslaviju je pitanje saradnje sa Bugarskom bilo veoma bitno, jer je bilo „politički važno da se s tom pograničnom zemljom stvore što čvršće veze”. To je Savez književnika sredinom 1960. navelo da prihvati slanje tročlane delegacije u Sofiju, s tim da u njoj bude „politički vrlo jakih ljudi”. Određeni su Dončević, Bevk i Šopov. Generalni sekretar Vučo je 1960. u Moskvi razgovarao i sa sekretarom bugarskog saveza Karaslavovim i dogovorio jačanje veza gostovanjem pisaca, razmjenom knjiga i časopisa i prevođenjem. Potom je Savez književnika Jugoslavije 14. decembra 1960. od Karaslavova dobio spisak bugarskih pisaca preporučenih za prevođenje, ali tada nijesu pominjane uzajamne posjete. Jugoslovenski savez je za 1961. spremio delegaciju koju bi poslao u Bugarsku, ali je očekivao bugarski poziv. Istovremeno su u Sofiji jugoslovenske diplomate kontaktirale bugarske pisce. Bilo je vidljivo da je želja za uspostavljanjem veza bila obostrana. Jugoslovenska diplomatija je insistirala na tome da ideološke diskusije ne treba da se odražavaju na potpun prekid veza dva saveza. Bugarski pisci su zagovarali potrebu razmjene radnih delegacija koje bi odredile forme saradnje (razmjenu informacija, izdanja, časopisa, posjeta pisaca i prevodilaca, povećanje broja prevoda u obije zemlje). Susreti sa bugarskim piscima su uvjerili jugoslovenske diplomate da je u Sofiji bilo i onih koji su žalili što između dva saveza nijesu postojale nikakve veze i što rukovodstvo bugarskog saveza nije pokazalo želju da se kontakt obnovi. Smatrali su da su se jugoslovenski pisci sa pravom ljutili na bugarske kolege zbog učešća u antijugoslovenskim napadima, ali su ipak očekivali da Jugosloveni pokažu „širinu i inicijativu” i pomognu Bugarima da se izvuku iz izolacije, kao i „da im daju mogućnost upoznavanja i sa nečim drugim izvan okvira socijalističkog lagera i tzv. socrealizma”.

Saradnja sa savezima pisaca zemalja Istočne Evrope je intenzivirana novim popravljanjem odnosa početkom šezdesetih godina. Poslije nekoliko godina zahlađenja u odnosima Jugoslavije i SSSR-a, tokom 1961. i 1962. došlo je do značajnog poboljšanja, posebno poslije posjete ministra spoljnih poslova Jugoslavije Koče Popovića Moskvi, jula 1961. i uzvratne posjete ministra spoljnih poslova Andreja Gromika Beogradu, aprila 1962.

U novim političkim prilikama, Jugoslavija je iskazivala veliku želju za književnom saradnjom sa Istočnom Evropom, ali je ovom pitanju prišla politički oprezno. Savez književnika se držao instrukcija dobijenih 1961. od Komisije CK SKJ za društvene organizacije koja je tražila da veze sa istočnoevropskim zemljama budu njegovane preko strukovnih organizacija i to prvenstveno na bazi kulturnih konvencija koje je država sklapala sa tim zemljama. Individualne veze umjetničkih organizacija sa zemljama lagera nijesu preporučivane, jer „takva gostovanja nijesu uvijek urodila plodom”.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)

---