-PRIREDIO: MILjAN STANIŠIĆ

Navedene poteškoće u početku rada Učiteljske škole dovele su i do prvog štrajka učenika krajem juna 1919. godine, koji je tada kvalifikovan kao „nesporazum između gospode profesora i đaka ove škole“, čime je prijetila opasnost „da škola ostane bez nastavnika, iza čega bi mogao slijediti makar i privremeni zastoj u radu ove škole, što bi svakako proizvelo najveću neprijatnost i uzbuđenost kod građana ovoga sreza“. To je izazvalo bojazan da takve aktivnosti mogu dovesti i do „ukidanja ove škole“, što bi bio „najteži udar za omladinu i narod ovoga kraja“, navodi citate iz sačuvane dokumentacije o njenom radu akademik Lakić. On navodi da se i tada naslućivala mogućnost politizacije školske omladine, iako je obrazloženje nadležnih o uzrocima štrajka bilo da su se zahtjevi učenika odnosili na to da nastava kraće traje, kako bi ostalo više vremena za ispit zrelosti i sl.

Akademik Lakić navodi da se mnogo ozbiljniji štrajk učenika u toj školi desio 13. novembra 1920. godine i da su tada „u prvi plan izbile političke neprilike“, a da su mediji apostrofirali dva njegova aspekta i to ekonomske poteškoće učenika i elemente nestručne nastave koju sprovode neki nekvalifikovani nastavnici. Školske vlasti su na ovo oštro reagovale i pozvale učenike da se vrate nastavi „u protivnom prestaće da budu đaci ove škole“. Štrajk učenika od 24. oktobra 1925. godine bio je masovniji (oko 200 učenika), a odnosio se na nesporazum s jednim mladim nastavnikom, koji „tek počinje svoju nastavničku karijeru“. Ministarstvo prosvjete je na to reagovalo tako što je privremeno obustavilo rad škole, a onda je ponovo opočela nastava, pri čemu je kažnjeno nekoliko kolovođa pobune. Sličan incident desio se i krajem 1925. godine, kada su dva učenika III razreda „isključena za svagda iz svih učiteljskih škola... zbog podstrekivanja učenika na protivljenje školskim vlastima i zbog njihovog posve nedostojnog ponašanja za vreme, dok je Učiteljska škola na Danilov-Gradu bila privremeno zatvorena“.

Činjenica je da su učenici pored politizacije štrajkova, imali razloga za nezadovoljstvo svojim ekonomskim položajem, o čemu piše akademik Lakić, iznoseći i svjedočenja kako su učenici oskudijevali u odijevanju, hrani, stanovanju, kao i u evidentnim nedostacima u nastavnim sredstvima i u udžbenicima i dr. Ministarstvo prosvjete je preporučivalo Upravi Učiteljske škole u Danilovgradu da „učini sa svoje strane sve što može – da se ova beda kod učenika otkloni“.

Akademik Zoran Lakić u knjizi „Učiteljska škola u Danilovgradu 1919–1929“, ističe mnoštvo zanimljivosti iz života Učiteljske škole, od kojih ćemo izdvojiti samo neke: školska nastava je 1925. godine produžena za 15 dana zbog posjete kralja Aleksandra Crnoj Gori, a time i Danilovgradu, gdje se nalazio njegov bliski prijatelj, perjanik Zeko Bošković. Tom prilikom je obnovljena Njegoševa kapela na Lovćenu, koju su srušili austrougarski okupatori u Prvom svjetskom ratu; organizovani su česti izleti đaka u susjedna mjesta, pa i višednevne ekskurzije; učiteljska škola je svake godine svečano obilježavala Savindan, 27. januara, s raznovrsnim kulturno-umjetničkim programom u izvođenju đaka i nastavnog osoblja; ovoj školi darivana su i pojedinačna imanja, po osnovu zavještanja, što je znatno jačalo njen materijalni položaj, a jedno od takvih zavještanja je na pr. namjenski iskorišćeno i usmjereno za organ Crvenog krsta pri školi i dr.


(NASTAVIĆE SE)

---