-PIŠE: MILICA KRALj

Pjesnik i prevodilac, novelista i dramatičar, kritičar, biograf, putopisac i romanopisac Štefan Cvajg pripada najistaknutijim njemačkim autorima u prvoj polovini 20. vijeka. Reprezentativni Austrijanac, prosvijećeni Evropljanin, preuranjeni kosmopolita, Cvajg je doživio Prvi svjetski rat, slom Austro-Ugarske monarhije, a zatim Anšlus, pripajanje Austrije Njemačkoj, progonstvo i Drugi svjetski rat. Umro je daleko od rodnog Beča, svojevoljno u tuđini, koja njemu – pjesniku i velikom građaninu svijeta – nije mogla nadoknaditi zavičaj.

„... Nastanio sam se u Londonu jer sam gledao pesimistički na budućnost Austrije kao nezavisne države; htio sam da živim u zemlji gde je još moguća individualna sloboda i sloboda misli.“ Ova autobiografska bilješka izašla je 1942. u književnom leksikonu „Pisci XX vijeka“ objavljenom u Njujorku.

Austrijski književnik Štefan Cvajg, najčitaniji i najtiražniji pisac 20. stoleća, bio je jedan od onih intelektualaca koji su Njemačku i Austriju napustili kada je u tim zemljama zavladala nacistička ideologija.

Cvajg je bio sin bogatog industrijalca iz Češke koji se doselio u Beč, gdje je Štefan rođen 1881. Dijete imućnih roditelja, jevrejskog proizvođača tekstila i Italijanke, kćerke jednog bankara, Cvajg je studirao filozofiju i istoriju književnosti. Bio je povezan sa avangardnim pokretom „Mladi Beč“.

Njegov književni debi bila je zbirka pjesama koju je objavio u 25. godini „Srebrne strune“. Svjetsku slavu postigao je novelama: „ Strah“, „ Amok“, „ Pismo nepoznate žene“, romanom „ Nestrpljivo srce“, esejima „Zvjezdani časovi čovječanstva“ (istorijske minijature), a posebno biografijama slavnih ljudi, kao i autobiografskim romanom „Jučerašnji svet“, u kome je dao sliku austrijske kulture.

Godine 1934, sa Hitlerovim dolaskom na vlast, morao je da napusti Beč. Čuven je incident povezan sa izvođenjem opere „Tiha žena“, za koju je Cvajg pisao libreto, kada je kompozitor Rihard Štraus odbio da ukloni Cvajgovo ime sa plakata. Zbog toga Hitler nije došao na premijeru komada, kao što je bilo planirano, a opera je zabranjena poslije svega tri izvođenja. Posle pripajanja Austrije Njemačkoj 1934. godine, Cvajg neko vreme živi u Švajcarskoj, da bi, kao i njegov prijatelj Romen Rolan, mogao slobodnije da se zalaže za mir. Godine 1938. uzima britansko državljanstvo. Nakon Londona, seli se sa suprugom u Brazil. Obeshrabren pobjedama fašističkih armija u Evropi i Africi, duboko pogođen invazijom Japanaca na Singapur, Cvajg nije više želio da živi.

U Petropolisu, brazilskom gradiću, 1942. pisac je zajedno sa svojom drugom ženom Lotom ispio veliku dozu „veronala“, u očaju nad sudbinom Evrope i njene kulture, odlučivši se na taj čin pošto je bio umoran od lutanja van domovine i pošto je izgubio svaku nadu da će fašizmu u svijetu doći kraj i uvjeren da će se nacizam proširiti na cijelu planetu. Ali, prije nego što će otići sa ovoga svijeta, ovaj veliki humanista i veliki književnik ostavio je pismo, u kome imeđu ostalog piše:

„Pre nego što odem iz života svojom slobodnom voljom, moram izvršiti svoju poslednju dužnost: moram se zahvaliti ovoj čudesnoj zemlji Braziliji, koja me je tako gostoljubivo primila. Svakog dana koji sam ovdje proveo, ja sam tu zemlju sve više volio; ni u jednoj drugoj ne bih se mogao ponadati da ću ponovo sagraditi svoj život. No pošto sam doživio da je propala zemlja mog jezika, moja duhovna domovina Evropa – uništava samu sebe, i pošto sam dosegao šezdesetu godinu života, bila bi potrebna neizmjerna energija iscrpljena dugim godinama beskućničkog lutanja. Zato hoću da završim život, koji sav bješe posvećen djelima duha, samtrajući ljudsku slobodu i svoju vlastitu najvećim blagom na svetu. Svim prijateljima srdačno zbogom!“

Bračni par Cvajg sahranjen je o državnom trošku, a novine su pisale da su poginuli kao žrtve fašizma. Mada Cvajg nije stradao materijalno ni fizički, proživio je velike jade čovjeka koji je stvarno izgubio domovinu, a svojom emigracijom i književni vidokrug i – što je najgore – vjeru u sebe.


(NASTAVIĆE SE)

---