-Priredio: BOŠKO BOJOVIĆ
Crnogorski doseljenici, sa dugom borbenom tradicijom i jakom srpskom sviješću, rado su stupali u graničarsku službu u Topličkom okrugu, a njihova naselja uz državnu granicu prema Turskoj predstavljala su pouzdan odbrambeni bedem Kraljevine Srbije. Oni se odmah uključuju i u politički i društveni život svoga novog zavičaja.
Značajni događaji koje valja pomenuti zabilježeni su u knjizi Tomaša Ćorovića „Šavnik iz zaborava”, a važno ih je pomenuti pošto daju sliku vremena političkih borbi u doba parlamentarizma. Obračun knjaza Nikole sa Milošem Šaulićem i Tomićima, Vladimirom i Isailom, bio je u suštini razračunavanje jednog diktatora sa slobodoumnim mladim i školovanim ljudima, koji se po njih završio tragično. Ta mlada elita sve je manje bila usamljena. I narod je želio kontrolu nad upravom zemlje, pogotovo upravu nad finansijskim sredstvima koje je u vidu poreza s mukom odvajao od svoje siromaštine.
Tragične sudbine
drobnjačkih prvaka
O rasipništvu cetinjskog dvora, čiji su glavni protagonisti bili knjaževi sinovi i kćeri, nije se samo osjećalo i znalo u Crnoj Gori već se pričalo širom Evrope. I svemoć novih glavara koji su kod gospodara imali neograničeno povjerenje, postajala je nesnosna. Tragične sudbine drobnjačkih prvaka nijesu bili usamljeni slučajevi, jer naručena ubistva, za koja se znalo odakle potiču, bivala su sve učestalija. Istaknuti narodni prvaci se sve češće odlučuju na emigraciju i iseljavanje.
I školovani Srbi „izvanjci” koji su dolazili da rade u Crnu Goru obično kao prosvjetitelji, sve manje se zadržavaju. Uklanjanje ličnosti koje su bile u centru narodnog nezadovoljstva nije moglo ići u beskraj, zato knjaz počinje da se ozbiljnije bavi uzrocima sve učestalijeg narodnog bunta i traži rješenje kroz ustavni preobražaj države.
Knjaz je imao spoljnih razloga da pristupi ustavnoj promjeni zemlje. Demokratskoj Evropi, naročito prijateljskim zemljama, trebalo je dokazati da mala kneževina koja vjekovima živi kroz herojsku borbu, može da opstaje i kao parlamentarna i demokratska država. Novi vjetrovi evropske demokratije koji su počeli da duvaju u Beogradu, dolaskom njegovog zeta kralja Petra Karađorđevića na srpski presto, tjerali su ostarjelog knjaza na političke promjene, kako ne bi gubio na prestižu koji je imao među južnoslovenskim narodima u doba vladavine potonjih Obrenovića.
Tako je knjaz Nikola na Lučindan 1905. godine pozvao svoje podanike da izaberu prvu Ustavotvornu skupštinu. Pravo glasa je imao svaki muškarac stariji od 21 godinu koji je plaćao najmanje 15 perpera poreza. Izbori su ubrzo održani, svaka kapetanija birala je po jednog poslanika. Glasanje je bilo javno. Iz Drobnjaka su tada izabrani kapetan Dušan Pekić za drobnjačku kapetaniju, veleposjednik Milan Perović za uskočku kapetaniju i kapetan Uroš Šaulić za jezersko-šaransku kapetaniju. Ustav Knjaževine Crne Gore donesen je na Nikoljdan iste godine.
Ubrzo po završetku skupštine oba mlada kapetana će otići sa političke i životne scene. Dušan Pekić će umrijeti od tuberkuloze, a Uroša Šaulića će ubiti neki maloumni mladić, vjerovatno po nagovoru istih onih koji su ranije otrovali njegovog brata Miloša na Cetinju i ubili Milana na Žabljaku.
Miloš Šaulić
dolazi iz Beograda
Miloš Šaulić dolazi iz Beograda sa reputacijom vođe crnogorske omladine. Njega su, kao i većinu studenata i mladih intelektualaca, rodom iz Crne Gore, protjerali iz Srbije, navodno što su kovali zavjeru protiv dinastije Obrenović i saučestvovali u Ilindanskom atentatu. Za kratko vrijeme, Miloš Šaulić napreduje do mjesta prvog čovjeka ministarstva pravde.
Miloš Šaulić je rođen na Žabljaku 1873. godine. Gimnaziju je učio na Cetinju, u Sremskim Karlovcima i u Beogradu. U Beogradu završava pravni fakultet i počinje da radi kao advokatski pripravnik. Bio je na čelu organizacije koja okuplja crnogorsku omladinu u Beogradu koja se borila za ustavno uređenje i demokratske slobode u Crnoj Gori. Zbog događaja oko izmišljenog atentata na kralja Milana (koji je pored abdikacije ostao vrhovni komandant vojske), Miloš je morao 1899. godine da napusti Srbiju.
(Nastaviće se)