-PIŠE: NEDJELjKO SAMARDžIĆ

Kad je Austrougarska na Bečkom kongresu 1815. ponovo dobila Boku, za zelenim stolom i bez opaljenog metka, većini naroda nije bilo pravo. Posebno kada se saznalo da je ruski car Aleksandar Prvi, kao zaštitnik i garant prava, predao teritoriju bez znanja vladike Petra Prvog i Crnogoraca. Da i ne govorimo o tome, da Bokelje, o kojima se radilo, niko nije pitao za mišljenje.

Da bi umirio narod, car Franjo I izdaje posebnu proklamaciju prema kojoj se Boka kotorska ima smatrati kao posebna teritorijalna jedinica austrougarske monarhije, izuzeta od domobranstva i svake vrste poreza i nameta.

Na sjednici Austrijskog parlamenta od 20. oktobra 1868, shodno neprilikama i zaoštrenoj političkoj konfrontaciji u Evropi, uvršten je Predlog novog zakona o vojničkoj odbrani, a koji predviđa postojanje stalne vojske, računajući obje polovine monarhije, koja bi brojala 800.000 vojnika.

„Pripadnici okruga kotorskog i dubrovačkog, ne mogu, kao do sada, biti oslobođeni od vojničke službe, već moraju služiti u domobranstvu, jednako ostalim krajevima Habzburške monarhije.“

Dakle, ista obaveza za sve državljane bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost. Zakonski paragrafi su predviđali izvjesne „olakšice“ za nove vojne obveznike: „samo“ tri godine služenja redovnog vojnog roka, i sedam godina u rezervi. Izuzeće se moglo prihvatiti jedino u slučaju bolesti ili iz porodičnih razloga, kao i za svršene srednjoškolce koji su po povlašćenim uslovima imali obavezu da služe samo jednu godinu. Ono što je bitno, a odnosi se na Dalmaciju, posebno na Boku kotorsku i Dubrovnik, dvije susjedne pokrajine, da se podvrgavanjem novom zakonu gubi pravo na vjekovne tradicije i beneficije koje su do tada uživali. Najtužnije od svega bilo je saznanje da su se Bokelji morali odreći nošenja oružja i tradicionalne nošnje. Oružje se oduvijek smatralo kao privilegija slobodnog muškarca, kao ukras i ponos; malo je krajeva bilo u Evropi, u tadašnje vrijeme, koji su se mogli pohvaliti takvim beneficijama. A one svoje korijene imaju još od vizantijskog carstva, pa preko Nemanjića i sve do 1420. godine, kada Boka potpada pod vlast Mletaka. U kotorskom Arhivu nalazi se dokument – Povelja, koju je u ime mletačke vlade potpisao Alvis Sebastijan Mesing, iz koje se vidi da se regruti Boke oslobađaju svake vojničke službe i dužnosti. Mogao je biti pozvan dužnik, i to na zahtjev povjerioca, da služi vojsku, ali samo dok ne otplati dug.

...Na dnevni red dolazi „zaboravljeni“ Zakon o vojnoj obavezi. Ministar unutrašnjih poslova, Karl Giskra, prosleđuje 18. maja 1869. naredbu dalmatinskom namjesniku feldmaršal-lajtnantu Vagneru, u kojoj zahtijeva da se Zakon o domobranstvu sprovede u djelo, računajući i krajeve koji do tada nijesu bili podvrgnuti zakonu. Svi obveznici rođeni 1847, 1848. i 1849. godine morali su se prijaviti nadležnim organima radi popisa.

Prije dolaska Vagnera na mjesto namjesnika za Dalmaciju (1867), tu titulu su nosili generali, porijeklom pravoslavci; prvo Lazar Mamula, poznata zloglasna apsolutistička vlada (1853–1865), zatim Josip Filipović (1865–1868), blago namjesništvo sa dovoljno želje ali sa malo ingerencije za rješavanje gorućih problema na području Dalmacije; posebno kada su u pitanju bili stanovnici Boke. General Filipović je dao neopozivu ostavku na mjesto namjesnika kad je u Beču odbijen njegov predlog da se u škole uvede narodni jezik.

Visoki bečki krugovi su već tada predviđali da bi uvođenje zakona o Landveru moglo izazvati uzbunu sa negativnim posledicama. Vagner je u julu 1869. bio pozvan na sastanak Ministarskog savjeta u Beču gdje je dobio ovlašćenje da se ne ide sa primjenom zakona do kraja godine, već da se taj period iskoristi za edukativno upućivanje stanovništva, a čime bi se na sastancima sa predstavnicima naroda informativnim putem djelovalo na pripremu. Trebalo je uzeti u obzir loš socijalni status naroda, stvoriti preduslove za odvikavanje od naslijeđenih prava, raditi na objašnjenjima da je Landver obaveza za dobrobit Bokelja. Početkom septembra, iste godine, od Namjesništva stiže predlog da se počne sa regrutacijom, tako da se regruti nakon prijavljivanja otpuste kućama do daljnjeg.


(NASTAVIĆE SE)

---