-Piše: dr Radomir Prelević

Uz ovu drugu napomenu slijedi spisak poginulih boraca NOR-a iz Bratonožića koje autor zbog nedostatka podataka nije pomenuo u poemi – njih pedeset i jedan na broju. U formi predgovora u ovoj knjizi je objavljena recenzija Miloša Radusinovića u kojoj se, između ostalog, navodi i ovo: „Divna uzvišenost”.

„Poemi o kojoj je riječ, kazanoj duboko epskim stihom, desetercem, guslarskom bojom, koja kao sablja siječe svaku istorijsku sramotu, kojoj neko pripada, ali i koja podržava i slavi, sve ono što je časno i rodoljubivo, pjesnik je dao adekvatno i razložno ime Bratonožićki sokolovi. I jesu sokolovi, ljudi velike uzvišene čovječnosti i patriotskog morala koji kliču slobodi iz cijelog narodnog bića u najtežem klancu i najvećoj muci, kakva je bila u vrijeme krvave Sutjeske i njenih pritoka, boja Zelengore, visine Visitora, Prenja, Vilića guvna i drugih bojišta koja su opjevali i mnogi naši lirski pjesnici: Vladimir Nazor, Jure Kaštelan, Dušan Kostić, Mirko Banjević i drugi. Tim sokolovima, sjedinjenim sa stijenom u sebe i van sebe, u najtežim danima naše istorije, najbolje odgovaraju stihovi najvećeg pjesnika svih Južnih Slovena gorostasnog i zlatoustog Njegoša koji kaže: `Ko na brdo ak' i mȃlȏ stoji, više vidi no onaj pod brdom`. Zato se bratonožićki sokolovi penju visinama znajući da su te i takve visine vječnost naše borbene krvi i srca, zbog čega treba dati ono što je najvrednije i najskuplje: divno ime i svetu slobodu. Ne svetu u opštem smislu riječi, kao religiju Boga, religiju patriotskog duha i spasenja. Jer sloboda svakog naroda je, osobito kod nas, vrh nad svim vrhovima, zbog čega treba izraz drugarica vila, na početku poeme, izmijeniti izrazom: ne ni primorkinja, već nagorkinja vila. Tako sloboda ide ka svjetlosti, ka nebu, ka suncu, postajući dio vječne vatre. Inače, sunce nije samo svjetlost, već i svetost, čemu do danas nema zamjene. To je, zbog te svetosti i svjetlosti, i bio uvijek bojni poklič naših slobodara: `Za krst časni i slobodu zlatnu`, zbog čega niko od tih i takvih slobodara našega roda nije ni poginuo ni umro, već je ostalo da se priča i pripovijeda. Čak kada bi, nekim slučajem, nestalo imena i kamena Crne Gore, stranci bi o nama pričali kako su i do sada pričali. Prema tome, pisac ovih redova, i sam odaje najveće priznanje ovim krilašima slobode, kako smo već na početku naveli”.

Autor u svom uvodu, između ostalog kaže:

Ova poema ne može, a da se ne dovede u vezu sa našom ranijom borbenom istorijom, s Jugovića majkom i majkom Jevrosimom kao simbolima čovještva i pravde. Ne zakuka majka Jugovića za „svojijem devet sokolova, i desetim starim Jug Bogdanom”, niti Jevrosima majka propusti da ne kaže: „Sine, Marko, jedini u majke, ne bila ti moja hrana kleta, nemoj, sine, govoriti krivo, ni po babu ni po stričevima, već po pravdi boga istinoga”. Bratonožićki sokolovi u istoimenoj poemi epskog kazivača, velikog narodnog pamtiše Voja A. Vujotića, pored toga što su se borili za svetu slobodu, borili su se još za pravdu. Da zdrav čovjek, gubitkom pravde, ne bude ranjen jer to je siguran sam najteža živa rana. Izdajnici stoga spadaju u one ljude u koje spadaju, osobito oni koji su izdali ciljeve velikih ideala ili su na pomolu da ih izdaju.

Ova poema potvrđuje i obnavlja davnu misao i misiju kojoj je svako u zemlji bratonoških sokolova s ljubavlju dočekan i uvažen a ko je došao kao dobronamjeran i blažen gost bilo koje vjere. Nema zemlje koja nema snage da se odbrani od zla i nepravde. I niko nije toliko jak da uništi jedan sokolovski narod i gnijezda njegovih litica. „Grobovi naši, boriće se s vama”, davno je uzviknuo pjesnik. Služimo, i kojoj ćemo se, i dalje služiti, da kosovski junaci i danas biju bitku za svoje ime i svoj prostor, i da je to jasno, i najvećim silama: I ako su odletjeli ždrali, ostali su ptići sokolići”. I neka niko od čitalaca ne pomisli da su ove riječi politika. Ne, ovo je samo zavjet sokolovske iskonske krvi.

A svak je u zemlji bratonoških sokolova s ljubavlju dočekan i uvažen a ko je došao kao dobronamjeran i blažen gost, bilo koje vjere. Nema zemlje koja nema snage da se odbrani od zla i nepravde. I niko nije toliko jak da uništi jedan sokolovski narod i gnijezda njegovih litica. „Grobovi naši, boriće se s vama”, davno je uzviknuo pjesnik.


(Nastaviće se)