-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

Kao dijete, za razliku od brata koji je često bio u postelji, Mihailo nije mnogo bolovao. Mladi kne žević je bio prva osoba u Srbiji koja je vakcinisana protiv boginja, a pelcovanje – „kalemljenje”, izvr šio je lični ljekar kneza Miloša, dr Vito Romita, 1826. godine. Jedan od zabilježenih slučajeva je da su knez Miloš i sin Mihailo bolovali od žestoke groznice sa jakom temperaturom 1827. godine. Sre dinom avgusta 1828. godine bolovao je od, kako su ljekari navodili, stomačnog virusa, o čemu je kneza Miloša iz Požarevca vrlo detaljno izvještavao Dimitrije Davidović, čak istog dana i više puta. Uporedo sa bolovima u stomaku, mladom knezu je kre nulo i krvaranje iz nosa. Davidović u pismu knezu Milošu slikovito i do detalja opisuje situaciju: „Mijail begu samo otvorila se onomadne u petak, po opravljeniju pisama naši i pred večeru, krv na nos i išla je više od polovine sata, dok su i mene dozvali i ja uredim da se stipsa u vodi rastvori, a u tu vodu krpa ili pamuk da se umoči, pak onako nakvašena krpa u desnu nozdrvu iz koje je krv išla, tura, tim načinom zaustavila se krv za pol čereka sata. I u subotu počinjala bi ići više puta, no, kako bi pošla, a gospođa bi odma ostipšenu krpu ili pa muk u nozdrvu turila i odma bi krv prestala. Ovo je najlakše sredstvo zaustavljati krv, s tim više, što deca ne mogu ni poznati, gledeći vodu da ima što u njoj, a budući da stiskuje žilice, to i bezbedno zaustavlja krv. Ovo će gospođa uvek upotrebljavati, a dodao sam joj i salitre od vaši lekova, da i nju sa stipsom meša, salitra je razladiteljno sredstvo. I danas u crkvi pošla je malo, no odma donesu ga kući i stipsu ture u nosić i odma je prestala”. Već 20. avgusta Davidović javlja knezu da je „Mijailo pobolji nego što je dosad bio, ne tuži se ništa na trbuščić, zdrav je sasvim fala bogu i malo se poispunio u obrazčićima”. I u narednim pismima se za Mihaila piše da je zdrav i veseo.

Iz izvještaja ljekara i opisa može se zaključiti da je Mihailo već od 1828. godine počeo da pobolje va od oboljenja slezine, kako se tada govorilo „od dalka”. U ljeto 1832. godine bolest je ponovo počela da se javlja. Doktor Đorđe Pantelić je knezu Milo šu pisao 26. juna 1832: „Svetli knjaže, milostiveš ji gospodaru! Ovom prilikom itim vašoj svetlosti ponizno obznaniti da je bolest Mihail-begova sa svim dobar konac uzela. Noć je ovu sasvim u miru proveo, spavao prijatno i dobro znojio se. Do pri šedka g. Kuniberta, koji je jučer u 1 po nemačkom sat po ponoći amo prispeo, već se sasvim dobro naodio i spavao je prijatno. Bolest dakle kao svršenu već vizirati možemo”. Nakon poboljevanja od skoro mjesec dana, doktori su uspjeli da primire bolest. Dvije godine kasnije Mihailo je ponovo imao pro blema sa stomakom i trboboljom. Kako se sa majkom nalazio u gostima u Brusnici, udaljen od ljekara, kneginja Ljubica je pokušala da ovaj problem riješi tradicionalnom medicinom. Knezu Milošu je u oktobru 1834. godine pisala da je „sazvala bila u Svilajncu nekoliko vješti žena da mi kažu šta mi treba upotrebljavati protivu istoga dalka; i tako ću mu ovo dana davati – a danas sam mu veće dala – mleka s bjelim lukom kuvana, da pije, te će mu ovo otvoriti stolicu i tako učiniti, da mu da lak splasne”. Kao zaista veselo dijete, i tokom ovih poboljevanja, Mihailo „nije bio neraspoložen, već samo kao neveseo”. Nakon 1834. godine nema poda taka da je knez Mihailo dalje bolovao, te se može pretpostaviti da se bolest smirila.

Roditeljska briga, i Miloša i Ljubice, a budu ći da su dobro znali da je njihov stariji sin Milan teško bolestan i da će se teško izliječiti, bila je dosta usmjerena na mlađeg sina. Kneginja, koja je najčešće vrijeme provodila sa oba sina, bila je do sta zauzetija njihovim zdravstvenim problemima. Međutim, ni briga kneza Miloša, ne može se reći, nije bila manja. To se posebno vidi iz činjenice da je prilikom bilo kakvih vijesti o bolestima djece zahtijevao da se svakodnevno i po više puta izvje štava o njihovom stanju, a u samim pismima knegi nje Ljubice nerijetko se nalazilo i par redova koje su kneževići pisali svom „Sladčajšem Babajki”. Poslednji zabilježeni slučaj vezan za Mihailovo zdravstveno stanje vezan je za jedan pad sa konja u junu 1836. godine, kada je povrijedio nogu.


(NASTAVIĆE SE)

---