-Piše Budo Simonović

Kad je 4. jula 2015. godine u italijanskom vojnom brodogradilištu u La Speciji u more svečano porinuta nova podmornica iz klase Todaro (tip U 212A), jedno od najmodernijih plovila te vrste na svijetu, i dobila ime Romeo Romei, bilo je premalo onih koji su znali da je majka tog ponajznamenitijeg italijanskog mornaričkog heroja iz prvih dana Drugog svjetskog rata iz Herceg-Novog, odnosno da je i on rođen i djetinjstvo proveo u gradu pod Orjenom.

Podmornica U 212A, jedna od četiri takve koje posjeduje italijanska mornarica, već dvije godine je u „redovnom“ podmorskom saobraćaju, a cjelovitu priču o čovjeku čije ime blista na njenoj kupoli tek nedavno sam čuo od dr Đura Musića, jednog od ponajstarijih Novljana, svojevremeno jednog od najpoznatijih crnogorskih hirurga, brata od ujaka Romea Romeija – Đurov otac Milan i Romeova majka Danica bili su brat i sestra.

Musići su stara i veoma ugledna hercegnovska porodica. Poznati su, pored ostalog, i kao najveći donatori Manastira Savina. U tom pogledu se posebno istakao kapetan Nikola Musić, o čijem dobrotvorstvu sve govori jedno pismo Makarija Grušića, tadašnjeg starješine ove znamenite bokeljske svetinje, koji se 16. januara 1836. godine obraća „Preuzvišenoj carsko-kraljevskoj preturi ot Herceg-Novog“:

„Nizu potpisati starješina manastira Savina – piše otac Makarije – moli visoko počitajemu preturu od Novoga da bi vosokopočitajema pretura javila višoj vlasti kako je počivši gospodin kapetan Nikolaje Musić, žitelj kaštelnovski ot parohije savinske, ostavio ovomu manastirju savinskomu u svojemu potonjemu testamentu, pervo zemlju zovomo Meljinu, drugo dvije kuće u grad, treće dvije butige na kraj pjace s magazinima. Moli se visoko počitajema pretura da bi prestavila visokoj vlasti da manastir gore rečena dobra primi, a čto bude za ispuniti sve kako u testamentu govori. Manastir Savina ujedno, zajedno, dogovorno sve će ispuniti sa suprugom gore pomenutoga počivšega Nikolaja Musića, gospođom Ješom, v pročim ostaju na zapovjed visoko počitajeme preture ot novoga.“

Jevto Musić je bio bliski rođak ovog bogatog moreplovca i širokorukog darodavca sa Poda iznad Herceg Novog.

– Ne zna se kad se i gdje kao momak sreo sa Milkom Ratković, ćerkom jednog od najbogatijih Dubrovčana toga vremena – kazuje dr Đuro Musić, Jevtov unuk – ali se zna da njeni nijesu htjeli ni da čuju za tu vezu i na sve načine su nastojali da je razvrgnu i ne dozvole da se ona uda za Jevta. Ljubav je ipak pobijedila. Ona je pobjegla iz Dubrovnika na tursku teritoriju, a u to vrijeme su već Njivice tu pored Herceg-Novog bile turske. Poslije je sve bilo lako. Brzo su se vjenčali pa su i Ratkovići prihvatili taj brak i kasnije su i oni živjeli u Herceg Novom. Iz tog braka su bili moj otac Milan, rođen 1878. i njegova šest godina mlađa sestra Danica. E ta moja tetka Danica je bila majka Romea Romeija...


Sjutra:Meteorski uzlet do komandanta podmornice

---

Veze sa Italijom
To što se Danica Musić udala za Italijana i sa njim imala tako plodan brak i lijep porod svakako nije bilo bez uticaja i na njenu porodicu i najbližu rodbinu u Herceg Novom, prvenstveno na porodicu njenog brata Milana. Sem što su gotovo svi naučili i dobro govorili italijanski, Milanov stariji sin Srđan završio je italijanski jezik i književnost i bio profesor univerziteta i prodekan na Filološkom fakultetu u Beogradu. Doktorirao je na italijanizmima u Boki Kotorskoj, a sa akademikom Ivanom Klajnom, pored rada na poznatom rječniku stranih riječi i izraza, napisao je i respektabilni italijansko-srpskohrvatski rječnik. A Ana Musić, unuka Srđanovog brata, dr Đura Musića, završila je master Boconi u Milanu i bila student generacije. Po završetku studija ostala je u Milanu, gdje živi i radi.