-PIŠE: PROF. DR DRAGAN KOPRIVICA

U trećoj knjizi Izabranih djela, pod nazivom „Tri lica ljubavi”, sa podnaslovom „Književno djelo Novice Đurića u ogledalu kritike”, sabrano je blizu pedeset književnih osvrta o složenom, bogatom i raznorodnom Đurićevom opusu. Na kraju knjige priređivači su dali iscrpan pregled bio-bibliografskih podataka o djelima autora, a bitno je i što su navedene i neke knjige Đurića koje tek treba da ugledaju svjetlo dana.

Na samom kraju priložen je i, kako su ga priređivači treće knjige, mr Radoje Femić i mr Aleksandar Ćuković, nazvali, „Svojevrsni književni vremeplov”, dragocjen kaleidoskop brojnih fotografija Đurića s piscima, kulturnim poslenicima, ličnostima iz naše zemlje i inostranstva, među kojim su i oni što su obilježili naša književna dešavanja i kulturnu epohu: Desanka Maksimović, Mihailo Lalić, Matija Bećković, Dušan Kostić, Mira Alečković, Ranko Jovović, Pavle Đonović, Milo Kralj, Rajko Petrov Nogo, Dragomir Brajković, Momir Vojvodić, Ilija Lakušić, Darinka Jevrić, Janko Brajković, Milica Kralj, Sergej Ščeglov i mnogi drugi. Na fotografijama su i crkveni velikodostojnici, patrijarh Pavle, mitropolit Amfilohije, mitropolit svesibirski Pantelejmon, vladika Joanikije, vladika Kirilo...

I ove fotografije govore o Đuriću ne samo kao o piscu nego i aktivnom, angažovanom učesniku, sudioniku književnih zbivanja tokom nekolike potonje decenije na našem i širem kulturnom prostoru.

Autor Predgovora „Svjedočanstvo o neprećutanom opusu”, mr Aleksandar Ćuković, ukazuje na neosporan značaj i mjesto Đurića u našoj savremenoj literaturi, koji „već više od četiri decenije aktivno sudjeluje na književnoj sceni Crne Gore kao prepoznatljiv književni glas koji svoju osobenost temelji na stabilnoj ideji, čiju srž neprestano pričvršćuje i veže za univerzalne književne postulate i filozofske vrijednosti iz kojih crpi zadivljujuću stvaralačku snagu. Od kada je, sada već davne 1973. godine, objavio svoju prvu knjigu, zbirku poezije Tragom života, pa sve do danas, književna javnost znala je kontinuirano i adekvatno da odgovara na njegove spisateljske impute ispisujući na taj način čitavu biblioteku tekstova širom bivše zemlje, kojima je ukazivala i ukazuje na stvaraočevu poziciju kako u našim, crnogorskim okvirima, tako i na našem cjelokupnom govornom području.”

U Pogovoru za knjigu brojnih i vrijednih osvrta na poetiku Đurića, iz pera mr Radoja Femića, pod naslovom „Estetika ljubavi Novice Đurića”, posebno važno je Femićevo akribično isticanje bogate lepeze interesovanja kritike za raznorodni opus autora:

„Đurićev poetski glas naročit senzibilitet iskazuje prema duhovnosti, pridajući činu religioznog ozarenja naddogmatski karakter. Kako u svom tekstu prof. dr Lidija Tomić ističe, ljubav u Đurićevoj lirici ima hristoliki karakter, saobražavajući iskustvo pristupačnog i onostranog. Stav da je Đurićeva poezija u svojoj suštini, bez obzira na dominantno pesimistički okvir, zapravo vitalistička, nalazimo u tekstu Budimira Dubaka, koji primjećuje da se pjesnik ne priklanja katastrofičkoj viziji Kosova i Metohije. Njegovo pjesničko pregnuće je, dakle, nastojanje da se nemoguće preobrazi u moguće, i to u prostoru duha, koji nije moguće zatomiti. Fundament Đurićeve poetike sažeto eksplicira akademik Milovan Vitezović, govoreći kako je u centru pjesnikove poetske vizije čovjek koji pjeva, misli i voli. Osim religiozne i ljubavne, književnik Dragan Lakićević u Đurićevoj lirskoj materiji uočava i porodičnu tematsku oblast. Prisnost autorovog porodičnog osjećanja naročito do izražaja dolazi u motivu ljubavi prema roditeljima, majci naročito, koja u njegovoj poeziji zadobija oblik metafizičkog staranja i pokroviteljstva nad svojim čedom. Književnik Perivoje Popović kao osnovno nadahnuće autorske intencije prepoznaje potrebu da se pomire čovjek i čovječnost u neblagorodnim prilikama koje ih razdvajaju. Milica Kralj svjedoči da je poezija Novice Đurića u isto vrijeme i upit i razrešenje drame pojedinca.”


(NASTAVIĆE SE)

---