-PIŠE: SVETISLAV ŠESTOVIĆ

Pored krvavih borbi na Bregalnici i Zlatovskoj rijeci, borbe su vođene kod Šipova i Kočana, na planini Serti i masivu Osogova, preko Kitke, Govedarnika, Dulića, Bazikova i drugih mjesta. Crnogorci su pokazali izuzetnu hrabrost u osvajanju Rajčanskog rida, a padom tog položaja postignut je odlučujući uspjeh u Bregalničkoj bici. Crnogorske jedinice su slomile i vrlo jak otpor bugarskih snaga kod Pasadžikova i Leške. U izvještajima Prve armije Vrhovnoj komandi kaže se da se neprijatelj ogorčeno borio, ali napadom Crnogorske divizije povlačio se u neredu, bacajući pritom i svoje lično naoružanje.

Već 8. jula, Četvrta brigada je sa Rajčinskog rida prebačena na područje lijeve obale Kamenice i desne obale Bregalnice, gdje su se nalazile Prva i Treća brigada. Trebalo je da se tamo prebaci i Druga brigada iz Treće armije. Međutim, tada je veliki dio vojnika ove crnogorske brigade obolio od kolere, pa nijesu angažovani već su smješteni u poljskim bolnicama, a potom u karantin u manastiru Svetog Pantelija radi sprečavanja širenja bolesti.

Posle odsudnih marševa po bespuću Plačkovice, poražena Četvrta bugarska armija, svoje snage je koncetrisala na liniji Zdropanica – Siva kobila – Kalimanci – Golak, naslonivši desno krilo na Petu, a lijevo na Drugu bugarsku armiju. Cilj bugarskih snaga bio je da spriječe prodor srpske, crnogorske i grčke vojske na bugarsku teritoriju. U to vrijeme rumunske trupe su prešle bugarsku granicu, a Turska vojska upala u Trakiju. Bugari već tada više nijesu imali moći i snage da razmišljaju o široj ofanzivi u Makedoniji.

Crnogorska vojska vodila je žestoke borbe preko Duličkih visova i Govedarnika, to su bila strateški važna uporišta odakle su Bugari ugrožavali put za Orizare, koji je služio srpskim i crnogorskim jedinicama za snabdijevanje, Vrhovna komanda odlučuje da se Bugari odbace sa tih strateški važnih tački. Crnogorska divizija dobila je zadatak da svojom glavninom napada Duličke visove a Govedarnik srpske snage ojačane sa Trećom crnogorskom brigadom. Na Govedarniku su vođene žestoke borbe, ali ne dovoljno taktičke, više puta Govedarnik je prelazio iz ruku u ruke. Srpske snage su pretrpjele teške gubitke, imale su 2.000 izbačenih iz stroja, a crnogorska Treća brigada 21 mrtvog i 158 ranjenih. Glavnina crnogorskih snaga na Duličkim visovima, može se reći, da je bila obazrivija i sa manje gubitaka ovladala položajima i dalje demostrativnim dejstvima pružala podršku snagama koje su napadale Govedarnik.

Bitka na Bregalnici i zauzimanje Rajčanskog Rida, riješilo je ishod Drugog balkanskog rata. Bugari su bili prinuđeni da se povuku i traže primirje. Na Bregalnici i u Drugom balkanskom ratu, srpsko i crnogorsko oružje je povratilo svoj stari sjaj, a duh vojske je utvrđen na zavidnoj visini. Mir je zaključen i potpisan 28. jula 1913. godine.

Crnogorska divizija je upućena u Veles, a potom u Kosovsku Mitrovicu. Tokom njenog prevoženja, srpski vojnici i narod su ih pozdravljali bacanjem cvijeća u vozove. Diviziji je prilikom povratka u Crnu Goru priređen svečan doček u Kolašinu gdje ih je lično dočekao kralj Nikola sa pratnjom. Diviziji je odata počast za uspješno izvršeni zadatak.

I u ovom ratu je Prošćensko-barički bataljon izvršio sve borbene zadatke i dao svoj doprinos pobjedi. U ovome ratu, svi učesnici dobili su spomenice rata 1913. godine. Ova spomenica u narodu poznata kao „Zlatni krst kralja Petra“ ustanovljena je 1913. godine povodom završetka rata sa Bugarskom. Izrađena je od pozlaćene bronze, a predstavljena je u obliku krsta, na aversu, to jest u sredini krsta je krunisan monogram kralja Petar I (P I), a na reversu je upisana ratna godina: 1913.

U ovom ratu divizija je imala 240 poginulih i 721 ranjenika.


(Nastaviće se)

---