PIŠE: VOJISLAV VUJOTIĆ

VLADOVA ŠALA

Među poznatim crnogorskim odnosno jugoslovenskim lovcima bio je poznati revolucionar i rukovodilac Vlado Božović. Taj dobri čovjek i lovac bio je melemnog srca i melemne duše i nije birao ljude već je sa svakim komunicirao kao da su vršnjaci. Ni djecu nije zaobilazio. Znao se on i dobro našaliti sa svojim drugovima lovcima i ostalima ali bez zle namjere. Kao lovac i zaslužni revolucionar bio je poznat i maršalu Titu jer su zajedno ponekad lovili u poznatim lovištima. Ali Vlado je najviše volio da se zaputi u lov na terenu Kuča, Bratonožića ili Lješanske nahije. Prilikom jednog predaha u lovu na terenu Kuča, kada su se skupili lovci da se odmore malo, Vlado primijeti da u jednom obližnjem grmu leži zec i ne mrda od straha. Pripremi Vlado pušku i kaže jednom kolegi:

– Anu baci kamen u onaj grm dako nešto iskoči iz njega. Ovaj baci kamen a zec iskoči te Vlado opali i ubi zeca. Okolo njin se uležali njihovi kerovi. Tada Vlado reče ovome lovcu što je istjerao zeca iz grma: „Vala dok ti ideš sa mnom u lov ja više neću da vodim kerove”.

PSEĆI RODOSLOV

Jedan strastveni lovac iz Zete držao je dobre lovačke kerove, obično ptičare. Sa takvim psima ulov je bio uvijek siguran. Psima je poklanjao posebnu pažnju. Dresirao ih je i prilagođavao što većim vrijednostima. Hranio po svim propisima. Za svoje kerove imao je rodoslove i za njihove pretke čak do devetog koljena. Njihove papire pokazivao je svojim prijateljima. Nekom prilikom došli kod njega prijatelji i on im objašnjava rodoslove svojih lovačkih pomagača. Preko puta sjedi njegov stari komšija, koji nije bio lovac pa slušajući kako mu lovac komšija nabraja rodoslove svojih lovačkih pomagača, dobaci: „Ovaj moj komšija lovac zna za kučke po devet pasova a ne zna kako mu se zvao njegov rođeni đed”.

ŠLEPANjE KERUŠE

Lovci vole šale i veselje. U svakoj prilici lovci jedni drugima uvijek nađu neku caku za zadirkivanje.

– Hoćemo li u nedjelju u lov?,upitaše prijatelji lovci jednoga staroga prijatelja i lovnog veterana.

– Ja neću jer mi se ćera kučka, odgovori ovaj.

– Pa nemaš sa kučkom problema, uzmi četku, pokvasi je u benzin i podmaži kučku ispod repa i kerovi je neće ćerati kada osjete benzin, savjetovaše ga. Ovaj prihvati „savjet”, podmaza kučku benzinom i pođe sjutra sa društvom u lov. Bilo je sve u redu i lov je završen kako treba. Druge nedjelje ovaj zaboravi da obezbijedi kučku sa benzinom i pošao u lov. Čim ju je pustio u šumu, kerovi za njom. Nema ni kerova ni kučke jer ju je jedan ker negdje bio zakačio a drugi kerovi mirovali i čekali šansu.

– Viđoste li mi đe kučku, pita njen vlasnik kolege prilikom susreta. „Eno ti je u potok, jedan ti je šlepuje, jer je ostala bez benzina”, odgovoriše mu.

SAUČEŠĆE ZA KERUŠOM

Kolašinski lovci sa apetitom pričaju kako je jedna njihova zemljakinja tužela preminulu lovačku kerušu koju je mnogo cijenio njen pokojni suprug te je ona nije htjela niti prodati niti pokloniti lovcima, drugovima njenog pokojnog supruga. Kada su lovci uvidjeli da im ona nikako neće prodati niti pokloniti pomenutu kerušu, to kada je keruša krepala oni su se dogovorili da na račun preminule keruše izjave saučešće njenoj vlasnici. Ali vlasnica keruše je bila bistra i dobra tužbalica na što lovci nijesu obratili pažnju. Dođoše lovci kod ove i donesoše poklone i izjaviše joj saučešće za kerušom. Ova prihvati izazov i ne pozva ih prvo u kuću no ih zamoli da pođu do humke preminule keruše. Pođoše. Stoje ovi nad humkom preminule keruše, a njena vlasnica poče tužeti:

„Probudi se, kujo moja/ stigla su ti braća tvoja,/ Donijeli jela dosti/ Da ožale tvoje kosti,/ Najprvi je djever Mito/ Mjesto tebe na korito...” Kada lovci vidješe što ih snađe, zaputiše se odakle su došli bez pozdrava.

PODJELA ULOVA

Bili u lovu Ananije Kljajić iz Morače i Đono Popović iz Podgorice. Kažu da su bili kumovi. Toga dana odstrijelili su dva zeca, jednoga maloga i jednoga odrasloga. Po povratku iz lova zastadoše blizu kuća da se pozdrave i podijele ulov. Zečevi su bili u kasi kola. Đono reče Ananiji da otvori kasu i uzme jednoga zeca. Ananija izvadi manjega zeca i dade ga Đonu. Đono zaćuta ali nezadovoljan podjelom ulova. Primijeti to Ananija i kaže Đonu: „Ti, Đono, izgleda nijesi zadovoljan podjelom?” A Đono mu odgovori: „Vala da sam ja dijelio ja bih uzeo manjega”. „Pa ja sam ti dao manjega”, odgovori Ananija.

x
Nastaviće se

---