-Piše: VOJISLAV VUJOTIĆ

ĐOKOVE KRTOLE
Đoko Vukčević, upravnik lovišta titogradske lovne organizacije, krenuo iz Lišnja pješke jer nije mogao kolima budući da je osvanuo snijeg. Gazi Đoko snijeg put Gornjija Kokota i susrete jednu ženu đe ide od Kokota put Liješnja. Zastadoše i popričaše. Šaljivo obadvoje. Pita ova Đoka:

– Što si radio jutros, Đoko?

– Prašio malo krtole, odgovori ovaj. Viđe žena da se Đoko šali sa njom pa malo zaćuta i odgovori Đoku:

– E dabogda ti ta krtola iz zadnjice nicala. A Đoko će njoj!

– E nicala ama ju ti jela.

JAZAVAC I MAGARAC

Jedan Danilovgrađanin, rodom iz Gornje Zagrede, ulovio jazavca u Garču. Nosi ovaj jazavca put Danilovgrada, zadovoljan sa ulovom. Na putu se susreo sa jednim čovjekom iz Zagrede. Gleda ovaj lovca đe nosi jazavca ali ne govori ništa. Lovac tada reče ovome iz Zagrede:

– Ne gledaj ništa, jedan Zagarčanin manje!

– Vala na većega magarca nije mogao saći iz Garča za Danilovgrad, odvrati Zagrađanin.

LISICE U JARAM

Okupilo se društvo jednom sjedniku u dolini Tare. U društvu priče dosta, naročito ako među njima ima koji lovac da im kazuje lovačke zgode i nezgode. Tu je i stari Bećo koji sluša razgovor mlađih i samo odgovara na koje pitanje koje bi mu postavili prisutni. Jedan poznati lovac iz Morače poče priče iz lova i kazuje svoj lovački događaj kako je jednim kuršumom odstrijelo dvije lisice. Stari Bećo postavi ovome lovcu pitanje:

– Boga ti jesu li te lisice bile u jaram?

Nastade smijeh i priča o lisicama se završi.



LOVAČKA IZ BARA

Jednome čovjeku iz okoline Bara lisica tamanila kokoške. Otišao ovaj kod svoga komšije, lovca i zamolio ga da pripreži štetočinu i odstrijeli je. Prihvati komšija molbu ali i pored najbolje želje nije mogao da spasi komšijin kokošarnik od lisice. Na kraju lisičjeg dugonoćnog pira u kokošarnik ostao sam kokot. Moli ovaj komšiju da mu spasi bar kokota i odstrijeli lisicu ali za džaba. Jedno jutro vlasnik kokošarnika primijeti da mu u kokošarniku nema ni kokota. Istrčao je malo dalje od kuće i primijetio lisicu gdje umakla u čestar sa kokotom. Vrati se on kod komšije i kaza mu:

– Zamisli što sam jutros doživio: Odnese mi lisica kokota, nosi ga a kokot pjeva.



RUPA I OSOVINA

Da bi radnici preduzeća „Radoje Dakić” iz Titograda koji nijesu bili kvalifikovani za svoja radna mjesta mogli da ta mjesta zadrže morali su polagati ispite ili kurseve za to. Ispiti su se organizovali u krugu fabrike, a ispitivači su bili stručnjaci mašinske struke. Jednu grupu radnika ispitivao je inženjer Ognjen Šćepanović. Jedan radnik je na ispitu dobio pitanje o rupi i osovini. Pita ga Ognjen i navodi ga da odgovori pozitivno ali radnik ni da prokameni.

– Jesi li ti čuo za rupu i osovinu – pita Ognjen. Ovaj će: „Mene su boga mi stari učili da je najbolje da je rupa uža, a osovina duža!” I Ognjen se osmijehnu i pusti radnika da položi ispit.

JUNICA ZA DVA OPANKA

Poznati šeret i prevarant Drago Mazgalović iz Zagarača primijetio kako neki čovjek iz Markovine tjera junicu jednog pazarnog dana da je proda na pazaru u Danilovgradu. Riješi Drago da se dokopa te junice. Na Draga novi opanci. Potrča on na put kada će naići ovaj sa junicom skide jedan opanak, opogani se u njemu i produži nekih 500 metara i tu ostavi na put i onaj čisti opanak.

Naiđe ovaj sa junicom na prljavi opanak i prođe ga. Kada je došao na čisti opanak, tu je zavezao junicu i vratio se da uzme i oni prljavi. Kada se vratio tamo đe je ostavio junicu vidio je kako ju je unovčio. Kada je došao kući upitali su ga kako je trgovao junicom? „Dado je za dva opanka, jedan čisti a jedan posrani”, odgovori ovaj.


(Nastaviće se)

---