Nakon Dubrovnika, gdje je boravio do 6. (18) septembra, episkop Rajačić se uputio u Kotor, a vijest o njegovom dolasku je obradovala sve Bokelje. U susret su mu pošli jedan kaluđer iz manastira Savine kod Herceg-Novog i paroh Zloković iz Bijele. Episkop se zadržao jedan dan u pomenutom manastiru, u kojem je služio liturgiju, a 9. (21) septembra se uputio dalje.

U Kotoru je episkop služio liturgiju u crkvi svetog Nikole. Tokom arhijerejske službe Rajačić je, na Njegoševu molbu i uz Lilienbergovu dozvolu, rukopoložio za sveštenika Crnogorca Stanka Bogdanovića. Episkop je zatim obišao parohiju u Grblju, pervu do Kotora. Manastir Lastvu, u grbaljskoj parohiji, Rajačić je uporedio sa fruškogorskim manastirima Malom Remetom i Ćipšom. Episkop je još obišao Paštroviće, u zaleđu Budve, kao i područne manastire: Duljevo, Praskvicu, Reževiće i Gradište. U Krivošijama je čak posredovao u mirenju krvne osvete.

Namjesnik Lilienberg je od episkopa Rajačića dobio opširan izvještaj iz Kotora. Episkop mu saopštava vijest o zaključenju mira između Turske i Crne Gore, i uvjerava ga da pomenuti sveštenici nijesu tako opasni za državu kako je namjesniku predstavljeno.

Iz izvještaja sreskog kotorskog načelnika, upućenom Presidijumu, saznajemo da je kotorski biskup Pavlović, pred Rajačićev dolazak, otputovao u kanonsku posjetu selima, kako bi izbjegao susret sa pravoslavnim episkopom. Osim toga, biskup je zabranio svom sveštenstvu da „ovome učine posjetu”.

U vrijeme Rajačićeve vizitacije svoje eparhije, namjesnik Lilienberg je naredio pukovniku Kabogi da iz Dubrovnika krene u Boku Kotorsku i da na tom području, naročito u Paštrovićima, prikupi važne istorijske dokumente, koji bi se upotrijebili za rasvetljavanje starije istorije ove oblasti i za uređenje odnosa sa susjedima. Pukovnik Kaboga je predložio namjesniku da se istraživanje porodičnih arhiva povjeri episkopu Rajačiću, koji je upravo tada vršio kanonsku posjetu toj pokrajini. Kaboga obrazlaže da je Rajačić, sa tako visokim činom, potpuno vješt srpskom i staroslovenskom jeziku, što je važno prilikom procjene starih dokumenata. Zatim, sasvim je sigurno da će mu sve porodice sa poštovanjem i povjerenjem izaći u susret, što je veoma bitno u istraživanju. I kao treći argument, pukovnik Kaboga navodi da episkop Rajačić namjerava da ostane u kotarskom srezu još dva mjeseca, odnosno da će Paštroviće sa osobitom pažnjom pregledati, jer su gotovo svi pravoslavni. Međutim, Lilienberg nije imao povjerenja u Rajačića, zbog čega mu i nije povjerio istraživanje starih dokumenata u Paštrovićima.

Na povratku iz Kotora, u decembru 1832, episkop Rajačić se ponovo zadržao u Dubrovniku. Šef policije u svom izvještaju kaže: „Biskup dubrovački Đurićeo primio je na konak pravoslavnog episkopa Rajačića u svoju vlastitu kuću, i ugostio ga sa velikom izdašnošću. Neukim pravoslavnim malo se je to dopalo, a također i neki fanatični rimokatolici pokazali su zbog toga svoje negodovanje. Episkop Rajačić svojim ličnim kakvoćama stekao je opšte poštovanje”.

I sreski dubrovački načelnik slično izvještava: „Pošto je ovog puta stanovao kod našeg biskupa, to se rimokatoličko sveštenstvo pokazalo snošljivijim, a samo stariji sveštenici i Dubrovčani zamjerili su biskupu Đurićeu što je jednog žizmatika primio u svoju kuću. Ovoga je puta pravoslavni episkop u tišini posjetio svoju crkvu...”

Namjesnik Lilienberg, u izvještaju Sedlnickom, sebi pripisuje zaslugu što je, putem odredbi koje je izdao, „osujećen njegov (Rajačićev) svečani ophod u dubrovačku pravoslavnu crkvu”.

U julu 1833. godine episkop Josif Rajačić je obišao i Istru. On je želio da pruži duhovnoe utješenie pravoslavnima i u ovom dijelu eparhije, prije svog premještaja u Vršac što je, po odluci od 5. (17) jula, trebalo da uslijedi. U pismu od 10. (22) avgusta izvijestio je mitropolita Stratimirovića da je posjetio Pulu, Peroj i Trst.

PRIREDIO:

MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)

---